Jedno isprepadano čeljade, drhtavih ruku, ištipane guzice, ispranih očiju, tamnih podočnjaka a čista, čista, bela krpa skore predaje oko tankog pojasa. Svaki zevzek, krdžalija, badavadžija i džambas baš namerno kroz tu krčmu prođe, a i nema drugde, da se naloče, najede, ispoždriguje svoje pijano postojanje, i isprazni svoje masne upadice na nju, zabode u njeno jastuče duše iskorišćene s obe strane čačkalice ko iskusni akupunkturičar-automehaničar one iglice nehajno, da je izvalja po blatu svojih ubogih rečenica natopljenih žudnjom kad već ne može da je izmasira dlakavom trbušinom negde u mračnom kutku u kratkim trzajima.
A ona, kakva je? Pa, ni neka lepota ni neka ružnoća, prosečno devojče koje ne zna šta ju je snašlo – ona bi naime samo da je puste na miru, neki život, miran, običan - al od tih pogleda tolikih, čežnjivih, od tog masnog duvanskog dima, od muškog znoja koji joj se u međunožje zavlači i štipa to zadremalo slatko oko i šašolji stidljivu međicu, morala je i ona da se raskrupnja da pusti guzove da klapću ko usta šarana na suvom, da mlati sisama (ah devojka je svoje sise klela zar su morale tolike da budu) u hodu nezadržanim, da dobije mučenički izgled ala Mirjana Joković na koji se cede bale muške po pocrnelim stolovima i mešaju sa baricama ostalim od prosipanih pića – psihološki – simbol istečenja u ovom snu.
Eto, premijerno, zarad vernog prikazanja, na trenutak insert iz filma: ona zauzdava izmašnjenu kosu, pramen njen, mrk, jasan, sklanja sa čela dok uzima popijene čaše i nehajno se okreće da čuje drugu porudžbinu – džiber koristi trenutak i povlači joj tkaninu preko grudi još malo na dole, nevešto se brani, ne mož mozak na tri strane; ta njena zbunjenost, rastrzanost, nesreća i onaj pokret ruke koji neuspešno kroti pramen kose za uvo a on se opet vraća i pada nad lice ljuljajući se od pokreta njenog tela, samo još više uspaljuje kočijaše, šegrte, majstore, kovače, rabadžije, terzije, zanatlije; pa i travnički konzul, koji svrati samo tu da uzme kiselu vodu i ratluk za gospođu što napolju pada u nesvest od prizora magareće kurčine, i on, kezi se već zlo i kiselo, jebeš engleske manire, čita se u vazduhu: rastrgnite je, pocepajte je, unizite je, jebite je, cerekajte je – isto kao kad je svetina nekad vikala: raspni je raspni je. Ali ona nije ništa kirva – Pilat umorni reče. Kriva je, žensko je, pičku ima kriva je, kurva je!
Na kraju po difoltu, filmu i pričama koje su uvek iste, namestiće je lokalni mangupi u jednu vetrovitu nedelju – jugo duva s mora - silovaće je nemi retardirani sluga dok se oni pijani smeju, posle će i oni skoro lenjo to da odrade – više nije to to. Ona će se pokupiti bez reči i nikad nikome neće reći. Udaće je uskoro za siromašnog seljaka iz drugoga sela, živće normalno, bez nekih većih trzavica. Žrtva je učinjena, svet može da krene dalje, na neko vreme.
A ostaće pesma skoro bajkovita na neko lepše i srećnije vreme kada se znalo... Šta se znalo?
- Eh kako je to nekad bilo lepo vreme, slušaj stih - ko to pali sveće i po krčmi šeće... Daj još jedan litar... a mi sad živimo po ovim gradovima ko govna...
Ustvari i nije, dunđer običan, ali mi je ortak, i ako mu namestim pos'o mogu da se ugradim za još nekih trijes jura preko onih para koje ću ja da ti naplatim kad te budem drao.
- Šta veliš majstore?
- Pa pazi ovako, nije nešto velika šteta. Ne mora ništa novo da se kupuje, ja ću to da ti utegnem, neće da se poznaje.
- A koliko će to da košta? Onako, odoka?
- Pa računaj da će peglanje da te košta oko 150 jura, a mogu da ti dam telefon majstor Ljubana, pa vidi ti s' njim koliko traži za farbanje. Poznajem ga, dobar je majstor.
Upitna recenica koju najcesce upotrebljavamo kada negde zurimo....
Svi u autobusu mirno sede i zure na posao u skolu itd..
Pali se crveno svetlo na semaforu.
Prva recenica koja nam padne na pamet: Jebo ja mamu onome ko te stavi tu (misleci na semafor)
Posto imamo stare gsp autobuse i kad se upali zeleno treba jedno 4 sekunde nabijanja gasa da bi se pokrenuo krs e u tom procesu obicno se obracamo vozacu:
,, OCEMO LI DANAS MAJSTORE,,
Prognozirani momenat u nepreciziranoj budućnosti u kojem će se odigrati neki rendom događaj, radnja ili spoznaja. Nedefinisani vremenski rok ostvarenja prorečenog. Kad tad - što bi rekli oni osvetoljubivi i zagoreli pripadnici našeg nebeskog plemena. Jer, svako od nas je pomalo Milan Tarot. To je.
- Aman, ćerko, obuci još nešto na sebe, gde ćeš tako polugola na ulicu?!
- Jao, kevo, što smaaaraš...
- Dobro, dobro. Dozvaćeš se ti pameti pre ili kasnije, samo da do tada već ne ostaneš u drugom stanju...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Je s' ti još za tim kompjuterom, je li, majmune jedan?! RADOVANE, VADI OSIGURAČ!
- Ma, daj, kevo, šta me maltret...ŠKK??? Alo, bre, 'ste vas dvoje jebeno normalni, eeej??? Kako se, bre, usuđejete da mi gasite komp dok daunloudujem drugu sezonu moje omiljene serije???!!!Vi ste prokleti fašisti!!!Ne želim više da vam budem sin!!!Odoh!!!
- Čekaj, sine, stani da ti objasn...:TRAS!: Kuku, crni Radovane, šta uradismo, ode nam sin iz kuće!
- Ne brini ništa, ženo. Vratiće se taj pre ili kasnije...čim ogladni, tačnije...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Pa, majstore, koja je dijagnoza?
- Uf, nije dobro, šefe. Šklombucna ti je otišla skroz-naskroz, a ni cincilator nije u Bog-zna-kakvom stanju. Karburator ti zapušen, hladnjak crk'o a auspuh ti se drži zubima za vetar. Prednja osovina je naprsla na dva mesta a...
- Dobro, majstore, shvatio sam. Ima li bar nešto što je pozitivno, majku mu?
- Pa, ima. Da nisam otkrio da praktično voziš bez kočnica, ti bi pre il' kasnije pogin'o. Ovako još i imaš neke šanse...
Najčešći nick name za vozača autobusa “iz naroda”.
Majstori obično nose peškir oko vrata jer su uvjek mokri do gole kože od znoja.
Na radiju im piči “Goci i Žare”, “Preldžije” i slično, čiji repertoar znaju odlično. Tu su naravno slike bliže i dalje rodbine, ponekad i Karadžića i Mladića. Od dodatne opreme pri sebi uvjek imaju veliki Smoki i dve kutije Drine.
Susretljivi su i zaustaviće ti bus da izađes bez obzira da li je na tom mjestu dozvoljeno ili ne.
- Majstore, ima izać’
- Nema problema lave… Aj živ i zdrav bio, i cuvaj se...
Zakinuti, tu i tamo al' ono baš malo. Jajarski. Nit si dig'o k'o čovek nit si ostao čovek, u igri si al' ono...smrdljivo, usrano, pederski. Zašto? "Šta znam, mora se malo. hehe" - fazon.
-Opa čadi se ovde valjano! Ko je završio?
-Bole lerdi ko bi drugi.
-Opet se štipalo na poslu. A Boki?
-Loma, loma.
-Davaj!...
Šta je bre ovo?! Bosiljak!
-Ahahaha! Ko radi taj i greši...
-----------------------------------------------------------------------------------
-Uu dobra pljeka majstore, samo nešto mala, ne verujem da ove ima 200gr! Nego evo već je čet'ri sata, čudi me da nisi nakupio za toplio obrok sebi.
-Molim?
-Duvaj ga kmete!
Majstorski žargon. Iskvareni nemački.
Označava lim sečen na određene dimenzije.
Za istu stvar još se može čuti i : flah, ploščato a prevod na srpski je pljosnato.
DIN EN 1017
- Majstor Mile, daldudarim ovde elove il' šparing.
- Ma kaki bre elovi? Sam rokaj šparing! A što pitaš?
- Pa u crtež ima da treba didu elovi, a mi stalno turamo šparing, pa reko' da pitam.
- Tebi bi pametnije bilo da radiš nešto, no da gleaš u ti crteži.
- Dobro majstore, evo neću više nikad.
- Indžinjeri da znaju nešto da crtaju bili bi slikari, crtali bi slike a jok na komjuter.
Osoba koja se bavi odrzavanjem i popravkom oruzja,zove se puskar.To su ,zapravo,veoma vesti bravari,koji veoma cesto,znaju i da obradjuju drvo i izradjuju kundake i korice za drske pistolja,kao da doradjuju oruzja po zelji musterije.Oni narocito vesti,izradjuju i cele komade...U civilstvu,ovo zanimanje je ,prilicno,dobar izvor prihoda,zato sto lovci,vole da doradjuju i ukrasavaju svoje puske i to bogato placaju.
Cuvena scena....kraj vojnog roka i doslo je vreme da se razduzi puska.Posto automatska puska,koja je najcesca ,ima celicnu cev koja rdja,mora se redovno odrzavati i dozvoljeno je do 5% ostecenja za godinu dana,posto se puska nosi po terenu u toku obuke.Svaki vojnik ,kada zaduzi pusku,saopstava mu se ovaj podatak,uz pretnju da ako ima vise ostecenja,da ce to morati da plati iz svog dzepa ,kada se bude razduzivao.
V:"Evo ,majstore,da vidis kako se cisti puska,ova cev ima da traje hiljadu godina"!
Puskar uzima pusku i gleda u cev i mrsti se...
P:"Bogami ,slabo si ti ovo cistio,ima 22% ostecenja i to kosta...."
Dok ti saopstava ovu vest,ti mu vec jebes mater u sebi,ali zbog ushicenja sto ides kuci,ne pada ti napamet da ga pitas,kako je izracunao ,bas ,22%!
Drevni obred inicijacije kojim se utvrđuje dali je mladi šegrt dostojan izučavati zanat te saznati neke od najvećih mehaničarskih tajni. Također se primjenjuju obredi "rikverc ulje" i "firkant borer".
Majstor: Mali! Ajde uzmi ovu kantu i odi do majstor Mileta po kompresije!
Šegrt uzima kantu i potrči koliko ga noge nose dok ga majstor prati pogledom suzdržavajući se od smijeha. Šegrt se ubrzo vraća zapuhan, i hvatajući zrak kaže:
Majstore! Kaže majstor Mile da vas pošaljem u kurac zato što ne znate da se kompresija nosi u čistoj kanti!
Majstor: Šupičku maternu!
Reči koje jedan od roditelja (češće ćale) upućuje svom detetu ili deci kada oni urade nešto dobro i za svaku pohvalu.
U suprotnom, kada je nešto loše ili nedovoljno dobro, to sigurno nije zbog njihovih gena jer su oni bili puno bolji u tvojim godinama.
Međutim, izraz se isto tako može upotrebiti i kad naslediš neke "lošije" gene pa neko sa strane dobaci kako si napokon pokazao svima čiji si.
1. Prvi sam u takmičenju iz matematike! Imao sam maksimalnih sto bodova...
2. Bravo, sine. Na tatu... Nema šta, proradili geni.
3. Ajde šta sereš ti iz matematike vazda dvojku imao.
-----
1. Ajde, ajdeee, možeš ti to! Još samo tih pola litre sruči i pobedio si...
NIKOLA, NIKOLA, NIKOLA!!!
Iiiiiii današnji pobednik u ispijanju piva je Nikola!
2. Bravo majstore. Vidi se da su proradili geni. Nije džabe tvoj ćale rokao pivo i dan i noć. Pravi si naslednik.
Omiljeni dezodorans dobavljača, kamiondžija, magacionera i svih ostalih koji imaju istančan smisao za humor.
- Dobar dan. Ovde Mile iz "Malog Dućan"-a. Treba nam par stavki, pošto nam ponestaje na lageru, dodajte na spisak za sledeću nedelju.
- Pa gde si Mile, kućo stara, pozdravlja te moja kara, hahaha. Kaži majstore, šta treba?
- Ovako, treba nam strejta, jednooo...
- Čekaj, čekaj. Čega?
- Strejta. S T R E J T A
- Šta ti je to? Nemamo mi to u magacinu. Kako se to piše?
- Ma imate sigurno. S.T.R. OSAM!
- E na kurcu te nosam! Hahaha. Koliko ćeš?
Aleja velikana, komunistički dipartment.
- Mali, aj' skoči nam po pivo i uzmi mi ćilimaru.
- Opa majstore, koji je povod za čast?
- Uboli smo posao za nekog petičara, 'oće ocu da udari krstaču.
- Pa šta je to, ja to ištemam za pola čuke.
- E moj sinak, tamo su sve zvezda do zvezde, kad vide da ovaj skida petokraku, ima da ih pokrštavamo k'o papa Južnu Ameriku.
Rečenica koja se upućuje nadobudnom pesniku kad donese svoje prve brljotine na štampanje. Takođe svakom bandoglavom političaru, u bilo kojoj prilici; svaka prilika je dobra. Napuvanost je u svakom slučaju kvalifikativ za dobijanje ovakve replike.
- Malo mi štuca u trećoj kad šaltam, to je karburator, majstore, treba da ga produvate i biće sve u redu...
- Nije karburator, prijatelju, bobina ti prekida...
- Ne ne ne, karburator je, valjda ja znam, moj je auto...
- Pametan si čovek, ne vredi ti govoriti... karburator će da te košta 100 evrića...
(Autor posvećuje ovu definiciju velikom pesniku Branislavu Brani Petroviću koji je izraz smislio, i kroz sve te noći, i kafane, i pesničke večeri, nas uveseljavao njim).
Sto godina gladnoće
razmazane na državni hleb a ne onaj simid
neš džem od šljive oš samo od kajsije a? a? a?
a tain? a so? a kora od drveta?
a predratna pekara što držao Trajko Gavrilović?
pa posle
mast i aleva - jebite se srednja generacijo al ajd nek vam bude to ste jeli od kuće do škole listajući erotske časopise, brda, reke i jezera
pa onda
je li sav lebac tvoj - tri dinara - bem ti lebac i bez lebac -
a ne vređaj leb nikad i dan danas po neka žena kaže: bože me prosti greota da se kaže al ovaj leba kakav je ni za šta: da ga udrobim pa da dam srnićima i žabićima
a ta žena profesorka neka bila veleučena al živi strah da ne uvrediš to
sunce u malom
Mada, ipak, bez obzira na sve ima i druga strana, treba dići ruku ko Neo i reći stop, izvršiti smenu i postaviti proju kao simbol svesrpstva i nove kaledonije: leb je gnjecav često ko smonica i srpski karakter: stumbanfirer: molim vas recite srbima da ne dolaze više da prijavljuju jedni druge seru svi ko foke - pune su fioke potkazivača i potkazanih -
isti kazan, isti kurac -
a proja, proja je istrajna, onaj bolji deo zajedničkog karkatera, izmrvi se al istrajna i takva zapne u grlu osvajaču pa od Ralje nema dalje! - Pendula pljusnu u blato - zinat - zvezde su oči ratnika - sa očima, izvan, svakog zla.
Proja pročisti pa seremo redovno i gde treba a ne na drugim mestima neredovno, često, i gde ne treba,
netransparentno na kraju krajeva.
Pa zar i On kao esencija srpstva odrekavši se leba tek i uzevši belog čoveka sa severa ne posta Onaj koji jeste?
I raba njegova često mu proju spremaše i ruke sve ispeče po rerni jer nevešta beše isprva al posle sve slađe i slađe kusaše.
Dakle, mora se menjati svest ljudi - poručuje nutricionista Slovenac peder Andrijo Mariborč komesar za pitanja jugozapadnog Balkana
Da, ali ne tako kako ti misliš govno jedno oslonimo se na sopstvene snage - glasajte za malu stranku srpsku porodičnih ljudi: parada ponosa je za mene kad ustanem ujutru a deca moja i deca moje dece i njihova deca i deca mojih komšija idu u školu zajedno a ptice cvrkuću
i jedu mrvice proje
Narod nema leba da jede a ti mi se tu praviš fina ajde ajde čovečice valja decu praviti, zorom sise namazati, u podne žnjeti, a popodne svekra sretni - dug je dan letnji - jastuk pod leđa metni
B92: Srpska selekcija izbačena s takmičenja -
poručila dok su je ko šešelja iznosili:
braćo, miris svežih pekara ujutru niz jednu beogradsku ulicu a ne miris napalma ujutru, zvona i praporci i helikopteri!
1) Drevna i mistična tehnika vrednovanja usluga. Ne zna se tačno gde je, kada i kako nastala ali neki istorijski izvori tvrde da su ti isti koji su je izmislili jednog sunčanog petka oslobodili izvesnog Varavu, što se kasnije poprilično loše odrazilo na njihovu brojčanost. Za ove tvrdnje, međutim, ne postoje dovoljno opipljivi dokazi. Ono što se ipak sa velikom sigurnošću može reći to je da su se šacometrijom oduvek koristile tri profesionalne kategorije : majstori, zanatlije i stomatolozi. Tako je ostalo i do dana današnjeg. Metodi šacometrije se umnogome razlikuju od standardnih tipova naplaćivanja. Naime, dok ostali sistemi cenu određene usluge formiraju po principu utrošeni materijal + lični trud ( aka ‘RUKE’ ), šacometrija koristi tzv. ODOKATIVNI PRISTUP ( ‘od oka’ ; prim.prev. ) kao glavnu metodu prilikom naplate. To u slobodnom prevodu znači da se cena bazira na osnovu vašeg izgleda, geografskog porekla vašeg odela i cipela, marke vašeg automobile i sata na ruci ali i parfema koji koristite. Sam postupak je izuzetno komplikovan i uči se godinama. Možda je ipak najbolju definiciju šacometrije dao Kralj Petar I Karađorđević : ‘ Što lepše budeš mirisao, smrde će više da te oderu ‘. Dobro, ok. Nije to rekao, ali nemojmo biti baš toliko sitničavi…
2) u našem narodu veoma rasprostranjen postupak merenja tj. premeravanja. Umesto metara, centimetara, kilograma, litara i ostalih standardizovanih mernih jedinica, u šacometriji merimo korake, prste, lubenice, prazne čaše a izrazi tipa ‘pun kao oko’ i ‘ma, proći će sigurno’ samo su jedni od brojnih dokaza o popularnosti ove metode.
- I dobro, kakva je dijagnoza, majstore…?
- Pa, znaš šta, šefe…tebi je ovaj tvoj auto u jako lošem stanju. Došao si kod mene u poslednji čas. Evo ovako : karburator ti je otiš’o, hladnjak ti je u totalnom kurcu – bušan k’o švajcarski sir, bre! Kočnice k’o da i nemaš, prednja osovina dobrano napukla a anlaser....Ja stvarno ne znam kako ti uopšte pališ ovu šklopociju! Čime? Je l’ upaljačem...?!
- Dobro, dobro, u pičku materinu....Nego, koliko će to sve da me košta...?
- Praktično džabe. Samo --- evra.
- Molim?! Je s’ ti normalan, čoveče!? Daj da vidim cenovnik!
- Slušaj, bolje nemo’ da gledaš cenovnik jer će oči da ti iskoče. Idi sedi tamo, ćuti i budi zahvalan što si naiš’o na mene. Mali, donesi ovom drkadžiji jednu čašicu rakije da se smiri, pa ga kad popije oteraj odavde – ide mi na živce...!
________________________________________________________________________
- Majstore, doš’o sam da m’ ga malo naštelaš – neć’ da ide preko 300 u sedmoj....
- Hm...Je l’ ti nov...?
- Jes’ vala. Pre nedelju dana ga uz’o iz fabrike u Nemačku...
- Uuuuuuu....c,c,c,c....vidi ti ovo...Znate šta, gospodine, moraću malo da ga detaljnije pregledam – neke stvari mi deluju prilično zabrinjavajuće u predelu pepeljare...Ej, mali...smesti gospodina za sto, sipaj mu viski..., ustvari donesi mu celu flašu i idi probudi moju ženu. Možda zatreba kasnije...
_______________________________________________________________________
- Je l’ prolazi...?
- Prolazi...
- Je l’ prolazi...?
- Prolazi, bre...
- Je l’ prolazi...?
- Dve trepavice ulevo i proš’o je....
Kasno Marko na Kosovo stiže. Imao si šansu, nisi je iskoristio. Sad ne vredi plakati, više sreće u narednom izvlačenju.
8:30 - (budi se) Nemoguće! Ovaj krš opet nije zvonio! Pola sata! Samo pola sata, kako da stignem?! Požuri, budalo! 'De su mi čarape? Joj, na šta ličim... Nema veze, idem čupav, ne idem na izložbu. Imam žvaku, znači, zube ne perem, super! Šta još...? A, da, pantalone... Mogu i ove prljave, ionako pada ova kišurina odvratna, mesec dana ni kapi i sad je našla da pada!
8:40 - Eno ga bus! Majstore, čekaj! Alo, bre, stani! (bus odlazi) Ništa, trči, Marko, trči! Joj, ako zakasnim... Zbogom, glavni grade, zbogom, živote noćni... Zdravo, njivo i motiko!
8:50 (sav mokar i iznemog'o od trčanja) Taksi, taksi! Izvinite, može do konja? Hitno!
- Izvini, dečko, ja da palim kola za 500 metara neću, posebno ne po ovom jadu od vremena...
- Ali moram da stignem do 9!
- Pa ti potrči malo...
- (u sebi) Pu, mamicu ti tvoju... (nastavlja da trči) Još 5 minuta! Možda i oni zakasne. Pomozi, Bože, samo da stignem, sad pomozi, postiću i sredom i petkom!
- Ćao, je l' voliš pozorište?
- Ne volim! Odakle se samo pojavi?! Ma ko je sad? Alo, kevo! Ma žurim sad, zovem te kasnije. Nisam pokis'o, imam kišobran... Dobro, dobro, ćao!
9:02 - Izvinite, profesore, mogu da uđem?
- Žao mi je, kolega, počeli smo pre 2 minuta.
- Ali ja...
- (odmahuje glavom) Proš'o voz kroz kukuruz, kolega, žao mi je, stvarno...
- Ali molim Vas da mi date...
- Vidimo se u sledećem roku, kolega...
.
.
.
- Majstore, ideš preko Donje Trbojevice?
Svakako bi trebalo da se zabrineš kad ovo čuješ.
-Majstore, nešto nisam siguran da ove dve žičice treba da se spoje?
-Ma samo spajaj nemaš brige, koliko puta sam ja to tako.
-Jes' ti spremila onaj ispit? Ipak si učila samo dva sata.
-Ma sve je spremljeno, kevo, nemaš brige, ja kad izadjem u onom dopičnjaku dobijam devetku k'o od šale.
:posle nekog vremena:
-I, šta bi, kako prodje? Je l' pao i ovaj?
-Aha, kako ne. Profesorka bila, nije profesor.
Čuvena nemačka marka proizvođača putnih multimedijalnih uređaja: radija, kasetofona, CD player-a, MP3 player-a, video uređaja- pre svega DVD-ja; prenosnih LCD ekrana, koji se mogu montirati u vozilima,...
U Srbiji su se proslavili po tome što nema novijeg autobusa na dužim (međunarodnim) linijama, čiji DVD player nije marke "Blaupunkt".
Slika mu nije loša, player redovno učita disk, ali čim bus uleti u neku rupu na putu, štrafte postaju neizostavan dekor na ekranu.
I da, klima glasno šušti, tako da je tu i ono neizostavno: "Majstore, može li malo glasnije!", osim ako se film ne pušta u noćnim satima, pa bi putnici radije spavali.
Vrsta taksista rasprostranjenih širom Balkana. Obično voze zeleni Mercedes W123 ili u boljem slučaju, Mercedes W124 krem boje, sa motorom koji je odavno prešao milion. Obično imaju kožu i peškire (umjesto presvlaka) unutra, drče kao hor traktora i Golfova dvojki i imaju ventilator umjesto klime. Štede novac, tako da brzine mijenjaju na 1500 obrtaja, voze najviše drugom i tako drndaju i raspravljaju o politici. Pojave se obično kad se ljudima nekud žuri, a cijena "kila nafte" piše na improvizovanom taksimetru.
-Majstore, može vožnja?
-Upadaj, samo pazi nemoj lupati vratima da mi ne upadne staklo u njih. Dokle?
-Molim vas hitno mi je do banke! Zatvaraju za 10 minuta. Ajte malo brže, pretiče nas baba na biciklu.
-Polako, vidiš šta ođe piše. Kilo nafte...
Poslije 15 minuta...
-I koliko košta ta vožnja od 5 kilometara?
-17.56 eura, vidiš piše ti ođe!
-Molim?
-Dobro, može i 15...
Navijači sportskih klubova koji jednu istu situaciju kritikuju iz potpuno suprotnih uglova, u zavisnosti od toga da li je njihov klub na dobitku ili ne.
Lokalna košarkaška utakmica, prisustvuje oko dve stotine sofista...gostujući igrač pravi nesportsku ličnu grešku...
Sofisti u glas: Eeej, bre, svinjo jedna, majku ti jebem, jel hoćeš da ubiješ čoveka ?!! Jel si normalan bre, majku ti seljačku ?!!!!
...5 minuta kasnije, domaći igrač pravi nesportsku ličnu grešku...
Sofisti u glas: Bravo, Mile, majstore !!! Udri ga bre !!! Tako se igra !! Ne daj im da se razlete !!!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.