Fraza koju koriste roditelji da bi eliminisali potrebu za biranjem odgovarajućeg broja/veličine obuće ili odjeće.
-Ali rukavi su mi do koljena.
Neka, narast ćeš.
- Vidi kolika je jakna, mogu nas dvoica stati u nju.
Vidim, ali neka narast ćeš.
- Stari, ogromne su mi cipele.
Jesu, ali su kvalitetne. Šta se buniš narast ćeš.
Jedna od najgorih tegoba ,koja moze snaci coveka.Obicno nije toliko problematicna,zato sto moze da se popije nesto protiv bolova i da se ode kod zubara i da da on resi taj problem.
Ali....
Najgore zubobolje se desavaju kasno uvece i praznicima,kada ni trafike ne rade,a ne zubari i kad vas zubar ,sigurno , nije na raspolaganju.Tada vam jedino preostaje da odete u hitnu stomatolosku sluzbu ,koja se nalazi u ulici Kneginje Zorke,posto jedino ta sluzba radi UVEK.Tamo ce vas docekati prijatno osoblje,puno razumevanja za vas bol,sve dok ne udjete u ordinaciju i sednete u stolicu....Tada nastupa pakao!
Pored vas ce stati jedan grmalj ,visok jedno 2 m i tezak ,bar 140 kg,sa sakom k'o lopata i klestima za vadjenje zuba u ruci.Vas strah nece proci neprimecen i medicinska sestra ,nista manja po gabaritima od doktora ,zakljucace vrata od ordinacija,da ne mozete da uteknete,zatim ce grmalj da vam gurne klesta usta i za pola sekunde izvadi tu prokletinju koja vas boli!
Da li je zub mogao da se popravi ili ne,to njega ne zanima,posto je posao hitne sluzbe samo da vadi zube....a vi posle mozete da kukate koliko hocete,ali vas barem prokletinja nece boleti.
Za hitnu sluzbu ,stomatologe ne biraju po strucnosti ,vec po gabaritima,jer onaj ko se usudi da sedne u njihovu stolicu...nece ustati sa svim zubima,a posto nocu dolazi svakakav svet,moraju da budu u stanju i da se odbrane ako treba!
Česta varka koju nam priredi vlastiti um. Bacimo letimičan pogled, utvrdimo stanje, a posle se ispostavi da nismo sagledali baš sve aspekte problema.
- I, kakav je?
- Na prvi pogled mi se učini da mu je mali, ja se skinem, pogledam opet, a ono nije mali, naprotiv! Uplaših se da mi neće stati ceo...
- Pa šta je bilo na kraju?
- Stade mi lepo, na prvi pogled mi se samo učinilo da neće...
Znate je, kurvu. Ta riječ, "kurva", izlizala se, jer svakome je nešto kurva danas, što zbog širine pojma, što zbog manjka rječitosti. Kako god, bolju riječ za ovu pojavu nemam.
Ona je tako nebitna spodoba. Tiha, ali nije nečujna. Sitna, nema je ni da se neon razlije po asfaltu uveče, ali te iskvasi. Pada tako iznemoglo, kao da će svakog časa da izumre, a ostaje uz tebe dok je ne primijetiš, pa onda dok te ne izludi.
Kao što kurvu ne prihvataš kao ženu (koji je to jedan što nije pomislio da je za bolje?), tako ni ovo ruglo ne prihvataš za kišu. Ona je samo još jedna dilema, još jedna glavobolja. Da li da uzmem kišobran? Mislim li da će stati nakon samo dva dana ili je znam bolje od toga? Duboke cipele, iako je vrućina? Znojava ili samo mokra stopala?
Ona nema rezervisane termine. Zaboravim je nekad, pomislim da i ona je mene, a ona onda dodje i zacvrči. Tada me zaprati... Toliko joj se osladila zemlja da je sve rjedje pušta da diše. Sve je razvodnila, osivila je nebo, ubila je sve mirise, a ja sve češće počinjem priče sa: "Padala je neka kiša dosadna..."
A pričao je meni deda o njegovim kišama. Kad bi te udarile, Svijet im pozornica. Svi se povuku u kuće, u izbe, u salaše, i ćuteći se dive. Takve kiše te strah da opsuješ. Zamiriše zemlja, prolome se oblaci. Sve počne da teče. Život ti je ta kiša, a ne ovo sad, pod stare dane da me pljuje nebo. Pričao bi tako deda, a sad znam da je lagao. Otac se sjećao njegovih kiša, istih takvih. Moji vršnjaci, pa se i oni sjećaju boljih kiša. A ja se, eto, ne sjećam. Lagali su za žene, lagali i za ratove. Evo sad i za kiše. Sve je to ista tuga.
Rečenica koju vidno iznervirani majstor izgovara mušteriji koja mu traži da od babe napravi devojku, a od fiće mercedesa.
- Milane ajde malo skuči ovaj motor unutra pa da nekako uguramo VR6 motor.
- Šta? Da u YUGA45 uguramo VR6 motor?
- Da, samo malo proreži ovo suvozačevo mesto da može stati.
- Pa matori ja sam automehaničar a ne mađioničar. Batali ti to, daj da mu ulje promenimo, da ne bi slučajno zaribao.
Suprotno od držati se po strani. Podržavati nečije mišljenje, ideju ili preduzimanje, stati uz određenu filozofiju, politiku ili moto i sve to braniti na manje-više skriven, odnosno transparentan način.
Elem, u jednoj prosečno-nebeskoj srpskoj porodici - dakle, onoj u sastavu 1x mama, 1x tata, 1x sin, 1x ćerka i 2x baba&deda - nekakva raspodela "držanja strana" unutar iste bi otprilike izgledala ovako:
- Mama drži maminu, tata drži tatinu
- Majka drži sinovljevu, otac drži ćerkinu
- Sin drži tatinu, sem ako je ovaj taj koji je bio na roditeljskom
- Ćerka drži maminu, sem ako je ova bila na otvorenim vratima, petkom, u 17h
- Svekar drži snajinu, tast drži zetovljevu (ako ni zbog čega drugog, onda zato što su im se potomci odselili zbog njih)
- Baba i deda drže stranu svojih unuka, najčešće čisto iz razloga kosmičke osvete
- Deda drži babinu stranu kad treba da siđe niz stepenice, tata drži maminu kad želi da se popne na nju, hehehe
- Pohotni komšija sa prizemlja drži ćerkinu i maminu, svekrvi i tašti se, pak, uredno javlja
- Svako drži svoju i tuđu, po potrebi
Širu familiju i da ne pominjemo, ni sâm Svevišnji nema pojma ko je tu s kim u koaliciji...
- C, c, c, c...
- Šta cokćeš, bre?!
- Ma, dokle će više ovaj narod na smrt tući nedužne Rome po ulici, ovo je stvaaarno straašno!!
- Pih, uzela da pročita novine drugi put u životu i sad generalizuje...
- Pa, je l' u redu da maloletnog Roma usred bela dana premlate njih trojica, a?!
- Prvo, nije Rom nego CIGAN, a drugo - verovatno je nešto ukr'o ili 'teo da ukrade...
- Ama, kako možeš da držiš stranu ovim nacistima, Mihailo?!?! Pa, i on je ljudsko biće!!
- Jeste. Ali ono koje ne plaća ni porez, ni struju, ni telefon, ni ostalih tri pički materina računa koje plaćam ja - pa zašto bi onda, koj' moj, imao isti status u društvu??
- FAŠISTO!!!
- LAŽNI MORALISTO!!!
- SILEDŽIJO!!!
- AKTIVISTKINJO!!!
- NEMA SEKSA MESEC DANA!!!
- :glp!: KAKO SU SE SAMO USUDILI DA NAPADNU TOG SIROTOG ROMA?!?!
Naprava koja bi trebalo da olakša parkiranje u gradskoj gužvi. U, praksi služi da nekome imate jebat' mater kad vas ne upozori na vreme.
Ćale ja nemam ništa sa tim, nisam kriva ni malo.
Kako bre, pa ko je parkirao.
Ja sam parkirala, al' senzor se nije oglasio i šta ja onda da radim? Mislim stvarno.
Ma da, senzor je kriv. Jebem mater i njemu i konstruktoru, jel tako ćero?
Što bi ti morala misliti kad treba stati.
Неинтелигентан. Ступидан. Глуп. Много глуп. Преглуп. Глуп к'о курац...
Не треба даље објашњавати, јел' да?
''Učlanila sam se u teretanu ali ne mogu da nateram sebe da počnem sa vežbanjem. Ne znam šta bih nosila na pokretnoj traci za trčanje. Ne mogu da nosim cipele bez visoke pete.''
Viktorija Bekam, kurobeštija.
''Kad ste sajentolog i vidite saobraćajnu nesreću, morate stati jer znate da ste jedini koji može da pomogne.''
Tom Kruz, bivši muž Nikol Kidman
Niko te ne tera. Polako i ne žuri, ne gori ti pod nogama. Ne moraš ono što inače moraš i što ti predstavlja kost u grlu.
Izraz nastao u igri Raub, gde u situaciji pod “mus” svi igrači moraju da prate, bez obzira na to, kakve karte u datom trenutku imaju.
- Milivoje dete, pa polako sa pečenjem, nije ti pod mus. A gde će ti tek sarma stati, pa krempite posle. Auuu, pa ja ovo još nisam videla.
- Tetka, ništa se ti ne brini. Moj tata kaže da ja imam dva želuca. Hrk, has...
Olinjala novinarka iz Hrvatske koja je ni kriva ni dužna postala premijerkom iste. S obzirom na novčani dug zapadnih susjeda prema inostranstvu i unutrašnjosti niti jedan respektabilan ekonomista se nije htio prihvatiti ove dužnosti. Ali novinarka jeste.
Bila je u krilu Franje Tuđmana u toku rata,zatim u krilu Ive Sanadera nakon rata a sada nije ni u čijem krilu. Obećala je kvalitetnu krompir-salatu vlastitom puku u ostatku mandata iako je taj krompir preskup.Najneuspješniji kandidat za predsjednika (predsjednicu) u istoriji njene stranke. Njena uloga danas je totalno nedefinisana. Osim što je idealna žena za Mr.Noa ili Borisa Tadića (vidi frizuru)i što nosi najskuplje kostime,nema poente u njenom javnom djelovanju.
Predsjednička kampanja u Hrvatskoj
Mesić : Imam osjećaj da i kad otvorim paštetu da će iz nje izletiti Jadranka Kosor koliko je sveprisutna.
(par dana kasnije)
Kosor: Mesić je bezobrazan i nepristojan. Ipak sam ja dama.
(opet par dana kasnije)
Mesić: Pa šta se ona ljuti? Jasno je da ne može stati u paštetu.
Sta svaka, ali bas svaka gorepomenuta serija mora imati (100% pouzdano, anketirani gledaoci istih):
- n vencanja
- 1 lika koji ce ga spreciti kada svestenik u crkvi pita ,,Da li se neko protivi ovom vencanju?''
- barem 1 pobacaj(moze i vanmatericna trudnoca)
- 1 kidnapovanje
- 1 devicu
- 1 hacijendu (moze a i ne mora)
- 1 svestenka(''padre'')
- n odlazaka u bolnicu
- n saobracajnih nesreca
- 1 invalida ili slepca (uglavnom glavna licnost, ali samo privremeno)
- 1 baba-sluzavku (Karmela)
- n negativaca(na kraju serije umiru, ili zavrse u zatvoru)
Karmela (kucna pomocnica i nana) , uplakana, kuka na sav glas:
"Padre Matijas, ona je u bolnici... joj moja Salome"
Padre Matijas je tesi:
"Sve ce biti dobro,dace Bog, sta se desilo?"
Karmela odgovara:
"Kada je ona Marija Danijela prekinula vencanje, jadna moja Salome je istrcala iz crkve i nestala, kazu da je usla u auto i...dozivela je saobracajnu nesrecu. Sada je u bolnici, kicma, ruke i noge sve joj je polomljeno,doktori kazu da nema nade da ce vise ikada stati na noge, a...a nosila je Alehandrovo dete"
Pitanje koje početnici u teretani postavljaju iskusnijim i nabildovanim likovima koji dižu preko 200 kg i popili su celu Zorku Šabac.
U trenutku dok lik spušta benč na koji je natovareno sve što je moglo stati od tegova, prilazi mu mršavi početnik i pita:
-A šta ti piješ kad dižeš toliko?
-Daću ti savet, nemoj nikom da otkrivaš, samo mleko, jaja i meso i za veoma kratko vreme ćes dizati i ti 200kg, a sad ako mozes samo da mi ubodeš ovu injekciju u bicepis...
Onaj trenutak u kome se na malom prostoru ljubavnog poprišta steknu negativne sile jače od bilo kog libida.
Noć je, dakle, topla i mokra, letnja kiša natapa obalu, i talasi se razbijaju o stenje, i tvoja draga, bela kao mesečina, ispušta grlene zvuke pod tvojom rukom, vidiš njene usne (nema se uvek vremena za to, ali sudbina ti je ove noći naklonjena, sile svemira seku se u tebi), vidiš njene zube i sjaj u oku kad ona rasklopi kapke, osećaš i njene ruke na svojim leđima, dobro je, o kako je dobro, trudiš se da upamtiš svaki sekund ovako dobre noći, mirišu šišarke spolja, ili je to neki drugi primorski mirišljavi kurac palac, kiša će jednom stati, sutra će more biti sveže, tvoja draga se uspravlja, i sad gledaš njene bele grudi kako se bacakaju kao sveže izliveni pudinzi sa višnjama na vrhu, ona je sve brža i brža ali ni ti ne zaostaješ u toj trci, kiša vas prati na pristojnom odstojanju one udaljenosti koja je između kreveta i prozora, taman za vašu nedostižnu prednost, tvoja draga je, dakle, na tebi, i tada, dok kiša natapa obalu i vaša tela streme finalnom stapanju... ona podiže ruku i KAŽIPRSTOM ČAČKA UVO, pokretom svojstvenim molerskim pomoćnicima dok majstor sa merdevina traži štriclu!
I odjednom kiša više ne šušti nego tuče, i ona nije bela kao mesečina nego kao očerupana guska u dvorištu tvog dede u Mokrinu, onomad, kad ste udavali stariju sestru, one jeseni.
Odradiš to, ona ništa ne primeti, kiša će stati... ali ti znaš.
Devojka - stanovnica glavnog grada Srbije (sa naglaskom na prefiks "Beo") sa manje-više kraćim stažom životarenja u prestonici, a najčešće vuče korene iz krajeva gde verovatno ni Telekom nema mrežu, instant emancipovana i urbanizovana "pokondirena tikva", devojka koja:
- će prepešačiti ceo grad samo da nađe odgovarajuće naočare za sunce za novu sezonu, iako ima već tri para kod kuće,
- svog dečka upoznaje sa najbližima rečenicom: "E kevo, jebote, moj dečko!",
- je obavezno maximalno namontirana, čak i kad ide da baci đubre, ako joj ta radnja nije već ispod časti,
- će radije dati na šminku i kremice nego leba da jede, jer ionako je na večitoj dijeti sa fancy salaticama,
- nosi neku majcu, krpicu koja na grudima, ako već nema ispeglano ime neke svetski priznate modne kuće, onda sadrži dubokoumnu poruku tipa "Rich bitch" ili "Cute",
- za sat ipo kafenisanja sa sugrađankama u lokalnom "in" kafiću, u pauzama pućenja usana uspe da izgovori "extra" više od 100 puta,
- ako već mora da uđe u gradski prevoz, onda ćemo najradije stati ili sesti uz nju dok ona čita najnovije izdanje Isidore Bjelice,
- jednostavno mora biti primećena, ako ne zbog oblaka parfema koji ostavlja za sobom, onda zbog crnih tangica na bele pantalone ili drečavo roze laka na nožnim prstima,
- je glavni "krivac" za izreku da imamo najlepše devojke na svetu!
Fenomenalni i nadasve originalni rediteljski trik, patentiran od strane svojevrsnog maga ovog zanata – Zdravka Šotre.
Efekat čini dama, zaljubljena gospođica, kadrirana u krupnom planu, koja lagano koračajući dok je kamera prati, čita u sebi tek pristiglo pismo svoje velike ljubavi. Njega, savršenog muškarca, kakvog više nema, a koji je sticajem okolnosti trenutno u nekoj pizdimaterini. Upijajući svako slovo sa tog žućkastog parčeta papira, povremeno zastajkujući, naša junakinja menja izraz lica, uhvaćen vešto Šotrinim objektivom, a sve po instrukcijama virtuoznog reditelja, odnosno u skladu sa naknadno izmontiranom audio podlogom, koju čini sadržaj pisma. Čita ga narator, koji radoznalom posmatraču ovog umetničkog dela stvara osećaj sličan slušanju audio pripovetki na Radio Beograd 2 četvrkom uveče, s tim da u ovom slučaju naratori mogu biti samo Ivan Bosiljčić, Nenad Jezdić i Morgan Frimen.
Majstorija, koja je sa punim pravom, kao trejdmark ovog umetnika, forsirana u svim eminentijim serijama Javnog servisa, čime se očekuje da će vremenom Šotra stati rame uz rame sa imenima kao što su Tarkovski, ili Bergman. Postoje čak pretpostavke da će se u narednim ostvarenjima Finčera, braće Koen i Klinta Istvuda obilato koristiti ovakve scene, jer iziskuju maksimum rediteljske virtuoznosti. Fan baza će na globalnom nivou ovu pojavu nazivati Šotrol efekat, po ugledu na Vorhola, a kao deo pop kulture bliske budućnosti.
- E, Slobodice, sada ćemo da snimamo jednu zajebanu scenu.
- U redu, gospodine Zdravko, šta treba da radim?
- Deder, uzmi ovaj papir, hodaj stazom i čitaj ga.
- Ali ne piše ništa na njemu...
- Ni ne treba, ja volim da glumci ne znaju radnju. I Linč tako radi. Znaš li ti ko je Linč, a?
- Znam, ali...
- Ali šta?!? Drži taj papir, gledaj u njega i pođi. Ali polako, ne mogu brzo unatraške sa kamerom i slušaj dobro šta ti pričam. Zahtevam emocije od tebe. Emocije!
- U redu, krećem.
- Može, Akcija!!! Idemo, tako, tako... sad otvori oči širom, tako je! Sad si zamišljena. Bravo! Sad klimni glavom i progutaj knedlu. Tako je! Sad se malo uozbilji. To bre, Slobodice! Sad ugrizi usnu, ajmo, seksi, seksi! Idemo, sad malo uspori hod... pa kreni opet. Zastani. Idemo jedan veliki kez! Nastavi da hodaš. Sad si lemur, sad si lemur! Bravo! Sad se postidi malčice, kao čitaš nešto dvosmisleno. Sad svršavaš. Odlično. Opet stani, uzdahni, zatvori oči. Iiii... To je to! Idemo, rez!
- Uh, umorih se.
- Zato što je ovo umetnost. Čista umetnost! Vidi ovo kako je dobro ispalo! Kaži!
Navođenje nekoga na samoubistvo verbalnom i činjeničnom dominacijom. Objašnjavanje nečega dok se protivnička strana dobro ne zamisli i odluči da je smrt mnogo bolji izbor nego biti predmet ciklonisanja. Ime nastalo po Cajklonu koji je u borbi protiv septičke jame na ovom satu mnoge iscajklonisao te oni nisu imali drugog izbora do da se odvale virtuelnom sačmarom u vugla, takozvano kobejnovanje.
- Haj Cajklonski, kaj radiš ovih dana?
- Evo raspravljam se sa idiotima, ne može to tako. Samo seru i pišu sranja a nikoga nema da im objasni da ne znaju i ne umeju i da nisu sposobni da žive uopšte.
- Kako te ne mrzi samo Cajklone da se smaraš toliko?
- Ne mrzi me, jer mora neko da objasni degenericima da ovo nije fejzbuk i da takođe, opet ponavaljam nemaju pojma. Sve sam nemač pojma.
- Ali Cajklone u redu za fejzbučariju ali kako se primaš na trolove?
- Molim, ja se primam na trolove? Nemaš ti pojma, sad ću da ti objasnim. Većina tih "trolova" nema veze sa trolovanjem, to su sve klinci koji po ceo dan drkaju na Dženu Džejmison i nemaju pametnija posla nego da se prave pametni na internetu. A i da me troluju ipak moram da svaki slučaj da ima objasnim da su idioti, mora da se zna ko je ko. Idiot ima pravo da zna da je idiot, razumeš?
- Razumem . . .
- Ne razumeš, sad moram da ti objasnim. Kada bi pustali da svi rade šta žele gde bi ovaj sajt bio? Sve sam retard do retarda, spemuju i smaraju a ne umeju defku da napišu. I posle će meni da pričaju da nisam kompetentan. Ne ide to tako sinak, ja sam pročitao sve što ima na ovom sajtu i ja ZNAM, a oni ne.
- Ali, ali Cajklone samo sam . . .
- Ne ti ne razumeš moraš da se boriš protiv idiotarije i žgadije inače ima da pregaze sajt i da od njega naprave internet Sodomu i Gomoru. Kurve i loše defke, mora se stati na put tome . . .
- :odjava, ištekavanje modema, bacanje kompa kroz prozor, sedanje u ugao sa rukama oko kolena i klaćenje napred nazad uz blagoteleći pogled:
U narodu, izraz koji opisuje jedinku koja ima sreću da se nalazi u difolt okruženju. Stvari su upravo onakve kakve bi trebale da budu, šta je - tu je, dobro je, nema šta više da se doda i malo što može biti bolje nego što jeste.
Ali i opis paušalnih ocjena, donijetih naprečac, bez neke dublje analize. I kao što pastrmka mora biti u vodi bogatoj kiseonikom a šaran u mulju, kao kakav vepar da zadovoljno usisava hranu sa dna, tako i čovjek, svaki za sebe, zahtijeva okruženje i specifične uslove u skladu sa svojim potrebama. Neko hladi sobu i zimi a neko ni ljeti ne može zaspati bez čarapa na nogama. Neće umrijeti bez tih čarapa, to je istina, ali se isto tako neće ni osjećati onako kako bi želio.
- Freški, prženi.
- Za piće?
- Daj vodu. Na par čaša stati ne mogu, bolje da ne čačkam đavola da me ne bi gostili oni u stanici večeras.
- Šteta, gospođice. Još su stari rekli da riba pliva prvo u vodi, zatim u ulju i na kraju u vinu a naš izbor vina je više nego odličan.
- E pa moraće dva puta u vodi, izgleda. Osim ako nećeš ti da me voziš doma večeras?
- Završićemo.
Konačno i precizno definisano napijanje, odnosno niz dobro definisanih pravila ispijanja alkohola kojim se ulazni alkohol transformiše u povraćanje i glavobolju, ili kojim se opisuje izvršavanje nekog nedoličnog postupka posle kojeg nema nazad.
- Ajoj što me glavudža otkida...
- Pa kad ne znaš da piješ, ko te jebe.
- A ti si pa neki stručnjak.
- Kako nisam! Tačno znam kako se šta i u kojoj meri ispija, i kad treba stati da se ne bi napravila budala od sebe.
- Misliš, kao onomad kad si zaboravio da obučeš gaće i otišao u prodavnicu da kupiš banane i ispovraćao se po kasirki?
- To sam namerno uradio.
Sve je od tebe naučio. Muziku što valja, kako da šutne loptu, kakve devojke valjaju, od tebe dobijao koji dinar kada zafali za neku glupost, a ti išao kući peške 10km jer ti je zbog toga falilo 50din za bus, ali ko ga jebe. Ni ne spomeneš mu, to rade braća. Onda on jednog dana poraste i zaboravi sve te stvari, pomisli da je veći nego što jeste. Zaboravi sve zajedničke akcije, dobre stvari i bitno mu postane samo da se pokaže u pogrešno dobrom svetlu pred drugima, zarad tvojeg prezrenja i neverice. Ti mu opet daš priliku jer imaš veliko srce, dovoljno veliko da oprosti i da revanš utakmicu, ali on iščupa korner zastavicu i zabije ti je u srce. Svesno, nesvesno, videćemo.. On gleda na to kao na pobedu ili neko eventualno oslobođenje, a ti gledaš kao što bi posmatrao auroru borealis u svom dvorištu - u neverici. Samo još dodaš tiho - jeb'o mater, ja ne verujem.. Od tada živiš u nadi, JEBENA NADA koja te tera na takve banalnosti, da će jednom, eventualno, možda, nekim čudom on shvatiti šta je uradio, kako te je ošinuo po licu, doći kod tebe, stati pred tebe i reći ti - brate, izvini, bio sam šupčina epskih razmera, ne znam koji mi je bio da tako nešto uradim. I sve će biti kao i pre. Igraćemo PES, zajebavati se na račun svega i svačega, otići na pecanje u pizdu lepu maminu da nas niko ne vidi, i piti kolu dok nam jetra ne udeli crveni karton.
If we share blood in next life,
don't cut me with that ice cold touch,
don't put me under the knife,
one lifetime is already way too much.
Jebi ga, buraz.
Efektno stavljanje sagovorniku do znanja da mu je plan jalov kao Draga Mašin, te da su mu šanse manje od 15 380 937:1 – kolike su za sedmicu u lotou.
- Sutra imam Mnjenje kod Tome Diplome, nisam takao onih pet knjižurina, ali položiću na bubicu.
- Znaš li ti, nesrećo, što Tomu zovu Diploma? Taj bre ima ometače signala u slušaonici, ispitna pitanja menja u svakom roku, hrani se studentskim strahom i obara zbog glasnog disanja. Bolje uplati loto.
================================================================
- Pazite ovako: nas 300 ćemo stati ovde između planinčuge i mora i pobićemo 100.000 obrezanih Persijanaca svojim zubima. Onda ćemo se jebati nad njihovim leševima, a sve to će opisati Herodot u svojoj istoriji!
- Leonido, jesu li tebi vrane mozak popile? Veće su nam šanse za sedmicu na lotou nego da sjebemo Kserksa. Mi Atinjani sada lepo idemo da odnesemo tetki lek, a vi ostanite sa ovim ludim Tespancima. Prijatno vam bilo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.