Političke pesnice koje već godinama koriste narod kao vreću za udaranje.
Najviši stepen velikomučeništva. Sirotice nad siroticama, koje zaslužuju da budu proglašene sveticama. One se pate kao Isus, ali su hrabre, emancipovane i pobornice stava da je deci dovoljna majka i eventualno mamin novi dečko, koji će glumiti oca. Pravi otac je najčešće pobegao od kurvetine, još u prvim godinama braka. Od tada radi dva posla, školuje decu, izdržava ih i naliva se alkoholom, oplakujući tužnu sudbinu i momačko neiskustvo kad je dotična uspela da ga smota pesmom u kafani na Ibarskoj magistrali.
Emisija Magazin In, gosti: Dragana Katić, Suzana Mančić, Vesna Radusinović i Zlata Petrović.
Voditeljka: Današnja tema je: "Potresne sudbine uspešnih samohranih majki u Srbiji." A za najvernije gledaoce, koji ostanu sa nama i nakon 543. bloka reklama, anketa u kojoj poznate pevačice otkrivaju koliko često oralno zadovoljavaju partnere.
Suzana, Vi imate dve prelepe ćerke, koje rastu bez oca. Kako je biti samohrana majka u Srbiji?
SM: Jako teško. Srećom pa je tu moj dečko, osamdesetogodišnji Simeon, koga moje ćerke jako poštuju i vole. Ne zato što nam on plaća letovanja na tropskim lokalitetima, nego je to jedan divan čovek, koji je bio tu kada mi je najviše trebalo i kada me je ona svinja od bivšeg muža ostavila, jer sam blajvila karu kumu. :suze: Niko ne razume muku samohranih majki.
Voditeljka: Potresna priča. Ti, Dragana imaš blizance, koji rastu bez oca. Koliko je to bolno?
DK: Pa znaš kako draga, neizmerna bol se širi mojim telom dok ih gledam kako u meni traže nikad upoznatog oca, ali jaka sam. Ove zime ćemo samo jednom ići na skijanje, a letos ih nisam mogla treći put voditi na more, jer mi ona debela kučka Božen nije isplatila honorar, nabijem joj rukavicu u dupe, a i Rošavi se stisnuo nešto, misli da ću ja džabe da smeškam i najavljujem one fuksetine iz Granda. Golema je tuga, nas samohranih majki.
Voditeljka: Neverovatno, sirota tvoja deca. Ja ti se divim kako stoički podnosiš da budeš stub porodice. Zlato, Vi ste razvedeni i imate dvoje dece. Da li je vama, kao samohranoj majci teško da ih izvedete na pravi put?
ZP: Pa ja pevam na ciganskim svadbama i uzmem tu dobru kintu, tako da moja deca nisu nikad patila. A i Peja i Hasan mi daju i crno ispod nokta. Ja sam bre moderna majka, sad imam novog momka, jeste da je mlađi 23 godine, ali mora i samohrana mama da se zabavi. Hihihihi. Podrška samohranim majkama.
Voditeljka: Ajmo aplauz za Zlatu, nije lako biti samohrana majka, a tako pozitivna i vedra. Vesna, Vi ste razvedeni i imate sina. Da li Vam je razvod teško pao?
VR: Ja se jesam vazvela, zato što je moj supvug bio šovinista, koji je sputavao moj umetnički kavaktev. Svećom, Milomiv Mavić, moj dugogišnji jebač se supev slaže sa mojim sinom, a meni dopušta da ispadam glupača u svim emisijama. U mojoj novoj knjizi "Kako biti samohvana majka i imati kvalitetan sex" sam svim čitateljkama povučila- nemojte da vas sputa to što vam je muž poginuo, umvo, što ste se vazvele, jev na kvaju, najbitnije je da imate nekog ko će dobvo da vam ga sateva.
Nakon što su naši pradedovi, prešli Albansku golgotu, ovo su govorili našim dedovima kada bi oni zakukali na težak život i kako ih nešto muči, oni su imali pravo da im kažu, ja sam u tvojim godima, preš'o Albaniju, a šta si ti uradio.
Danas se ovaj izraz retko može čuti, skoro nikad, može vam ga reći deda, koji ga je čuo od svog oca ili dede.
Ali kada ovo kaže neko vašeg godišta, dobija se instant transfer blama, i želja da se istom opali šamarčina, otkud bre on zna kako je bilo prelaziti Albaniju 1915.
--------Srbija 1923-------------------------------------------------------------------------------
X- Deda, ne merem više da orem njivu, izmorih se.
Y- Ajde, ajde sinak, ti me trebaš naslediti.
X- Teško je, umoran sam.
Y- Sine ja sam prepešačio Albaniju sa samo dve šake hrane, i ti ćeš mi govoriti šta je naporno, a šta ne.
X- Dobro deda.
-------Srbija danas-------------------------------------------------------------------------------
X- Ajd na vops?
Y- Aj.
X- Au čoveče što sam umoran, evo gotova druga smena, ja ceo dan nosio džakove brašna, umroh dobro će mi doći jedan ladan zaječarac.
Y- Pa, šta je to, mislim nije toliko naporno.
X- Šta bre nije naporno, buržuju jedan, ništa teže od kašike u životu nisi podigao!!!
Y- Pa da ali naši preci su prelazili albanske planine po zimi i nisu kukali.
X- A? Kakve veze imaju oni sad?
Y- Htedoh reći, ko ne zna šta su muke teške, nek pređe Albaniju peške!
X- ŠKK? E sad ću te ubijem majke mi.
Najčešći motiv za psovanje svega po spisku nevaljaloj djeci. To je ono što u najvećoj mjeri definiše (ne)čovjeka. Jebena stvar, od svakog kurca zavisi k'o LDP. Neki svoju djecu drže pod staklenim zvonom, drugi satiru od batina, i naprave jednake idiote. A neki pak i ne znaju da im djeca postoje pa opet od njih izađu dobri ljudi. Neko je skroman k'o Miladin Šobić , pa im sin bude političar... Kroz metodologiju kućnog odgoja se najlakše uviđa generacijski jaz, to je ono "u tvojim godinama ja sam... mene ćaća ćero...".
-Mama ako mi ne kupiš biciklo, skočiću sa terase na drugom spratu!
-Neeeeeeeemoj sine, ljubi majka, sve ću ti kupiti, samo nemoj majci skakati, siđi k'o Boga te molim!
Utom nailazi deda...
- Skoči, skoči , pička li ti materina, fala Bogu ovaca imam, dokupim još deset litara rakije i eto ga, sahrana spremna.
- Ali deda, pa kako možeš, zar ti nije žao...
-Šta zar mi nije žao? Nas je devet bilo u kući u onim gladnim godinama, gola sirotinja bili, nešto krepalo od gladi, nešto od rata, brata Đuru vo satro... a vidi ovog tvog brabonjka, sin jedini u majke zaprdio 15 godina u guz'cu pa 'oće biciklo, ja sam šumu izvlačio u njegovim godinama, ma, u njivu bi on meni,ne bi mu palo na pamet...
- Ali deda drugo vrijeme bilo, danas je drugačije, pa i tvoj Mićo je bio dijete...
-Jeb'o te on, nisi ga ti vaspitavala, nemaš pojma koja je to vrdalama, on bi se na crkveni zvonik pop'o, ne znam kako je i tebe uspio zajebati... MALI SLAZI, JEBEM TI NED'LJU, NEMOJ TI SE JA PENJEM GORE LETIĆEŠ MI K'O NOJ AKO TE SURDUKNEM OZGO.
- Ali to je moje dijete, moje zlato, nemate vi pravo, reći ću Mići , mi ćemo uzeti svoje i oti...
- Slušaj uštvo zlatokrila, mi možda jesmo Jakšići, ali ovdje nema ni govora o dijeljenju dok sam ja živ, i dok ste pod mojim krovom- moja je svetinja, a sad skidaj ovu svoju budalu odozgo, jebem li mu kućni odgoj da mu jebem, sutra ču njemu kosa u ruke pa da onda vidim...
"Legenda" je sinonim za tvog caleta svim tvojim drugarima, samo ne tebi. Zasto? Zato sto je ekstra lik i zajebant na svim slavama, rodjendanima i okupljanjima druge vrste, al na kraju dana, ti si jedini koji mora sa njim da zivi.
Cale ti je legenda!!! Sto i moj nije takav...
Babina izjava kad god prođe kroz dnevnu. Uz dodatak: "A evo i kičma počela da ti se krivi". Naravno posle toga dolazi onaj čuveno govor: "Ja u tvojim godinama..." i ako pokušaš da se izvučeš, da ne slušaš govor, sledi: "Kako ste vi mladi nevaspitani, ove nove generacije..." jos teži govor! -.-" Jedino rešenje je-kompjuter u sobu i ključ.
-Oslepećeš, sine, koliko piljiš u taj kompjuter.
-Neću, baba, sad sam sela.
-Znam ja, ceo dan sediš na toj stolici, evo i kičma počela da ti se krivi. Kuku, kako ćete se mladi upropastiti!
- -.-"
Ne kontaktiraju već godinama pa nema mogućnosti da se posvađaju.
Omiljena aktivnost male dece dok još ne shvataju da nije svaka bela površina papir. Popustljivi roditelji će tu radnju ohrabriti uz momentalno preračunavanje oko toga koliko će da ih košta krečenje, dok će oni strogi ubiti ovu ranu umetničku kreativnost i ljubav prema bojama pričom o načinjenoj šteti.
Repertoar žvrljotina se u ranoj fazi sastoji od čiča Gliša, sunca, cveća i drveća, a u slučaju ohrabrivanja umetničkih pokušaja, u pubertetskim godinama zamenjuje se slovima, tj. zapisima o nesrećnoj ljubavi (Pera + Mika = Forever Together) i citatima Ive Andrića i Hermana Hesea između nalepljenih postera omiljenih bendova.
Ova zidna umetnost nije večna - u postpubertetskim godinama uvek osvane jedan dan kada se umetnik osvrne na svoj rad, priseti se kada i zašto je stvarao, priseti se čak i kako se tada osećao, postidi se svoje mladalačke zanesenosti, i krene da cepa, briše i da se preračunava oko toga koliko će da ga košta krečenje.
Osoba koja uglavnom ima preko sedamdeset godina , i koja vas , kada je sretnete u liftu, na ulici, ili na nekoj drugoj destinaciji , uvek pita određeno pitanje kakvo nas stari ljudi uvek pitaju . Njoj su slušne sposobnosti s godinama spale ne minimum, tako da će, šta god da joj odgovorite , ona biti ubeđena da ste joj dali baš negativan odgovor.
-Dobar dan.
-Dobar dan , sine ! A gde si pošao ?
-Kod druga.
-U školu? Aaa, lepo, lepo. Da nemaš kakvu đinđu* tamo?
-Naravno!
-Ihh, pa što? Ja sam u tvojim godinama ...
* đinđa - devojka (Prim. prev)
Veština koja sa godinama postaje nadrealistička umetnost, potpuno neshvatljiva običnom narodu.
Čovek od 10 do 40 godina: "Piši: devet, dva, nula, šest, tri, nula, dva".
Čovek od 40 do 60 godina: "Je l' pišeš? Devetsto dvadeset, šesto trideset, dva".
Čovek sa preko 60 godina (velemajstor): "Ajd' umoči pero pa piši: devet miliona dvesta šest hiljada tri stotine dva. Je l' si zapis'o?"
Vrhunac romantike kao uvertira pred onim što je non-stop u glavi svakog muškarca (bar po Frojdu). Da, tvoj ''Diavolo'' i njen ''Imperial Majesty'', u hodniku ispunjenim egzotikom mirišljavih sveća prepliću se poput besane igre leptira, tabajući put do natkasne na kojoj je ohlađen šampanj sa dvema kristalnim čašama pored pucketajućeg kamina iz XIX veka...sve staze vode do postelje posute laticama ruža...Ona je imresionirana tvojim manirima, tvojim držanjem, harizmom i poznavanjem Bodlera, ali i tvojim finansijama, tvojoj moći i odlučnosti.
Ti impresioniran njenim nogama, sisama i dupetom. Imaš kintu, libo te tuki.
- Ah, kako je ovo bilo romantično veče...večera, tango, šetnja po plaži obasjane mesečinom...intimnost kakvu nikad nisam osećala do sada ni sa jednim...sada si još i posuo krevet laticama ruža...da li je to zbog šampanjca ili mirisa ovih ruža...ja sam opijena nijihovim nežnim mirisom...uzmi me..volim te...
-Mhmm...da...(mirisaćeš ti mog za koji trenutak)...
Mladji ili malo stariji adolescenti, koji će neminovno proživeti većinu stvari koju smo i mi sami kao mladji radili, a od kojih pokušavamo da ih sačuvamo. Probaće i neke stvari sa kojima ni mi sami nismo imali kontakte, hteli mi to ili ne, jer decu je nemoguće iskontrolisati. Možda će nam to jednog dana smetati, ali moraćemo da se pomirimo sa činjenicom da u odredjenim godinama odrastanja glavnu reč preuzima radoznalost, i deca će hteti da probaju sve, kao što smo i mi sami hteli : prvo je došao alkohol, najdostupnija od svih zabranjenih stvari, a zabranjeno tada postaje nešto posebno. Menjaju se muzički ukusi, krenu drugačija razmišljanja i pogledi u svet, obrazovanje ličnosti u nekom individualnom pravcu..Susreti sa životnim pitanjima, većim problemima, individualni susreti sa marihuanom, direktni ili indirektni..
I hteli mi to ili ne, na to nećemo moći da utičemo, kao što ni naši roditelji tako često nisu mogli da utiču na nas, i da nam neke stvari podrobnije objasne. Takav je život. Tako je i jebiga.
- E, sine..U tvojim godinama..
- Ej ćale ne seri. Nisi ti bio ništa bolji nego ja.
U mladjim godinama (do recimo Osnovne skole), uzor,autoritet,idol,neka sigurnost i zastita.
U kasnijim godinama,često parničar oko podele imovine i nasledstva.
Izgovor starijih osoba za bilo koji posao koji više nisu u stanju da obavljaju, a nekad su mogli bez problema. Realna pojava da se sa godinama gubi na tonusu i snazi te, posledično, celokupan organizam trpi zbog tog gubitka. Naravno, niko ne priznaje celokupnost gubitka već se izgovara na jedan deo tela.
- Kad sam ja bio mlad, pa dignem curu uvis, a onda je na rukama zorledisujem!
- A što sad to ne radiš deda?
- Eh, sinko, oslabile ruke u starosti...
-----
- Ja sam u tvojim godinama mogao sablju rukom o ku*ac slomiti!
- Ajde sad, da te vidim!
- Sad ne mogu, oslabile ruke...
Čitanje umrlica i upoređivanje sa sopstvenim godinama.
Stariji gospodin se vraća sa pijace, prolazi pored crkvene kapije. Za pogled mu zapinje mala tabla izlepljena crno-belim posterima. Zastaje, vraća se, čita na glas:
-Stanojlo Omeragić u sedamdes' osmoj, dobro je.
-Mira Aleksić, devedes' tri, ohoho imam ja još tridesetak.
-U boktejebo, Stanoje, pa pokazivao sam mu matematiku u osnovnoj!
-Jebem ti lebac, pa ovu sam jebav'o, vidi kak'a je, sva se smežurala.
-Daaaj ne seri, šta je ovo, triespet godina a srčani udar??
Prilazi mu pop:
-Gospodine, molim vas da ne psujete ispred crkve, nije prikladno vašim godinama.
-Mojim godinama? Šta ti sad 'oćeš bre? E nećeš mi ti pevati na sahrani ne zvao se ja.. ja.. ne zvao se jaaaAAAA(hvata se za srce) pope zovi hitnu!
Izreka koju su inkvizitori koristili da podjebavaju srednjevekovne naučnike.
-Je li Đordano, ti pišeš li pišeš, a lepo smo te upozorili da se ne kurčiš...
-Ljudi moraju znati istinu o svetu koji nas okružuje!
-A to ćeš ti da postigneš ovim tvojim knjižetinama?
-Pa ako bar malo budem doprineo tome, ja ću biti zadovoljan. Znate kako kažu - zrno po zrno pogača...
-Znamo Đordano, znamo. A jel znaš ti kako mi u crkvi kažemo - zrno po zrno pogača, knjiga po knjiga lomača! Ajde vodite ga...
Homoseksualno biće slabog vida, koje po pravilu ima atraktivan ženski deo familije. Uglavnom se smatra korumpiranim hermafroditom koji voli da mu se stavljaju stvari u telesne šupljine.
"Sudija pederu jedan, jesi li ćorav bre mamu ti jebem! Uzeo si pare lopove, polupaću ti pičku kad te dohvatim posle utakmice! Nabiću ti tu pištaljku u nos, a ovim tvojim majmunima zastavice u dupe!"
Rečenica koju keva upućuje tvojim drugovima/drugaricama kada ti dođu kući u posetu. Ona je uglavnom reakcija na tvoje "drsko" ponašanje koje je opet izazvano još gorim ponašanjem gore pomenute.
Keva (po 48. put ulazi u tvoju sobu sa fejk osmehom na licu): A deco, može limunada?
Ti (više smoren nego obrukan njenim dadiljanjem, pomalo izrevoltiran odgovaraš): NEĆEMO!!!
Keva (kofol iznenađena tvojim odgovorom, upućuje pitanje tvom sagovorniku): A je li...razgovaraš li ti ovako sa svojom mamom?!
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.