Glupavo organizovana akcija sa ciljem da se nasilje u školama svede na minimum. Skupljani su dobrovoljni prilozi, organizovani seminari na kojima su se smarali nastavnici, a nakon toga i radionice na kojima su ti nastavnici prenosili smor na učenike. Na sve strane su objavljivani plakati tipa "Ti si faca kada ne lemaš druge". Imajući u vidu prirodni nagon za kontiranjem kod učenika, može se reći da su postigli suprotan efekat.
Nasilje je i dalje isto, a kakve generacije dolaze, biće još gore. Više bi postigli da su platili đacima da se ne lemaju, nego što su traćili i vreme i novac na besmislene seminare i radionice.
Mesto gde ideš kad nemaš talenta za školu.
Privatni fakultet za čije pohadjanje je potrebno platiti visoku školarinu.
Израз који користе сви старији комплексаши, знајући да ће нам тиме уништити дан. Уопште их не занима како је нама у школи, јер већ знају да је скоро сви мрзимо, али им чини задовољство да виде наш израз лица после тог питања. Приговарају да бисмо требали да поправимо сваки четворку (заправо сваког кеца, али срећа па већина нас зна да лаже) и да не упаднемо у лоше друштво (то што они нису ни завршили школу, а неким чудом знају име сваког локалног наркомана, уопште није важно).
Особа 1: Како школа?
Особа 2 (размењује сад-ћу-да-слажем поглед са неким од родитеља) : Ма није лоше, имам четворку из математике, идем сад да учим, морам сутра да поправим.
Након тога улази у собу, сети се да не сме да падне опет годину и размишља који је најбољи план да препише два задатка за двојку.
Emisija "obrazovnog" karaktera koja je puštana na HRT-u. Žestoke provale Željka Pervana (nastavnika) i njegovih učenika davale su ovoj emisiji neverovatnu dozu humora. Jednostavno znaju nasmejati ljude.
-SEDI JEDAN!
-Može pet?
-Može...1, 2, 3, 4, 5...
Nevidljivi entitet nalik "uličnoj školi", od koje se pak strukturalno razlikuje po tome što nije za bučne i opasne već za tihe i snalažljive. Tajno znanje koje ovo bratstvo čuva je prastari ljudski problem- "Kako se i bez alata i bez zanata ugodno situirati?" Odgovor je metodom Ugrađivanja. Metod Ugrađivanja je način da se iz situacije izvuče maksimalno koristi uz minimalna ili pak nikakva ulaganja, ekonomski perpetuum mobile. Učenje počinje od najranijih dana a samo retki stignu do Više Ugrađevinske Škole (VUŠ).
Početni stepen proizvodi najmanje materijalnih dobara ali opet srazmeno dobu:
-"Evo sine 150 dinara ajde otiđi kupi mami cigarete."
-"A neeee... Mama, igram se sada!"
-"Hajde, nastavices kad se vratis."
-"Dobro ali onda cu kupiti sebi kesicu sličica... ustvari dve kesice."
-"Dobro ajde, samo kreni više."
Drugi stepen donosi veća materijalna dobra ali i želje rastu. Često se javlja u vidu "Ako može njoj/njemu, mora i meni" u odnosima u porodici i neretko ima formu ucene ili prebacivanja u "više voliš ______ od mene" obliku . Karakterističan je za tinejdžere, ali ne isključivo:
-"Sestra dobila novi kaput?! Pali ćale stojadina, idemo do radnje, ja u ovoj jakni više ne izlazim napolje! Nije mi jasno kako je možete voleti više od mene!!!???"
Do trećeg stepena dolaze samo majstori svog zanata, najvredniji i najposvećeniji učenici VUŠ-a. Ulaže se malo ili ništa a zauzvrat se dobija mnogo. Statistika pokazuje da je treći stepen VUŠ-a veoma blizak sa politikom i krupnim biznisom. Dijalog postaje već suvišan, latentnost nepotrebna, jer svi prepoznaju majstore VUŠ-a. Ne znači da su to naredbe... pre prijateljski saveti.
-"Konobar! Ovo sve što smo pojeli i popili stavi na račun (državne) firme!"
-"Prebaci ti tamo malo tog materijala sa koridora 10, sve Milutinka kad s vikendice u nabavku ide odere tabane... da se to asfaltira...i do sutra to već da bude..."
Питање које не може да те заобиђе у комшилуку, и најчешће је упућено од стране неког пензионера.
Ђокица: Добар дан комшија!
Пензионер: Охоо здраво Ђокице,како школа?
Ђокица: Није лоше...
Пензионер: Биће нешто од тебе!
Ђокица: (у себи: Севај бре матори)
Електротехнички факултет, одсек за енергетику.
- Ало бандераши, мало вам је накриво овај стуб.
mesta gde se prosečan čovek više puta u svom životu prekrsti,nego u crkvi
je mesto gde pridosle nezasite mazohiste uce da postanu nezasite sadiste.
Ekstremi kvaliteta odjevnih predmeta.
-Kevo, otkud ova rupčaga površine dvoje farmerica na mojim farmericama?
-Ma od pegle malo, znaš, ništa se to ne vidi.
-Pa dobro, kako ne vidi, može kardan kroz ovo da prođe?!
-Ma mali, idi u tri lijepe, valjaju ti oko kuće!
__________________
-Bro, provali šulju što sam kupio, je l' dobra?
-Šta dobra?! Možeš u školu da je nosiš!
-E, a da se nabiješ malo na neomašćen?
-Ma zajebavam te, ima pičoke da se lijepe na... Ustvari nema da se lijepe, ipak si ti u pitanju, al' dobra košulja.
Животна школа заправо, будући да је у питању едукативна установа чији наставни план подразумева што више праксе на улици.
Najbolja lokacija za ribolovce koji po danu love svoj plen.
Ogradjeno je kao zatvor, provodiš dane, mesece I godine u njemu u kontinuitetu kao u zatvoru, disciplina na času je kao u zatvoru, u dvorištu te biju kao u zatvoru, u svlačionici te biju kao u zatvoru, govore ti da si glup jer nisi nabubao Njegoša, da nikada neće ništa od tebe biti, da ćeš završiti u ŠUPU.Nije im malo što ti uzmu četiri do šest sati dnevno, već ti otimaju I ono malo slobodnog vremena kod kuće vanškolskom nastavom I obavezama...Sve u semo lomljenje kičme I duha na nivou, da bi se stvorila masa bezumnih zombija, koji se savijaju kako narede glavni...Kratko rečeno Bildunglager ili prosvetni lager...
Prednost svakog prosvetnog lagera, pardon škole jeste da ne mogu da te drže tamo celu godinu...Zimi se Slobodan od Katoličkog božića do Srpske nove godine, a leti imaš skoro čitava tri divna meseca za sebe...
Juniorska (omaldinska) selekcija većine fudbalskih klubova na Balkanu.
- Koliko onaj tvoj ima godina? Je l' još igra fudbal?
- Ma 19. Ne igra, prošao je omladinsku selekciju FK Radnik. Sad radi kao konobar u "Maestru".
Najbolje godine mog života. Zime su bile blaže, a u januaru i februaru je bilo daleko manje padova. Januar je služio za odmor, a ne za trošenje para na guarane i kopiranje puškica, učenje do zore i konstantnu nervozu. Jedva čekam penziju!
Ono što se ne buba po klupama, a ostaje za ceo život;
Ono što će nam služiti na životnim putevima, kroz testove, a ne za cepanje na kraju svake svake navršene godine;
Ono za šta su puškice greške, a svaka ispravka pismenog definitivna, zaključna ocena;
Ono što i kad naučiš, obanavljaš kroz odgovaranja svaki dan, bez zabušavanja.
I na kraju - ono što se ne zapisuje, ono što se pamti.
Shvatiti, priznati i ispraviti grešku.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.