Promašiti zicer

Zamisli na trenutak da si profesionalni fudbaler i da stojiš ispred praznog gola u meču u kojem je kvota na tvoj tim dvocifrena. Izbjegao si ofsajd zamku nakon primljenog bekovskog pasa za svega par centimetara i ostavio za sobom zadnju liniju odbrane protivničkog tima. Već razmišljaš kako ćeš biti heroj. Ljudi će da te slave a klinci će sjutra da traže svojim roditeljima da im kupe dres sa tvojim imenom. Ne možeš da vjeruješ u kakvoj si se situaciji našao i nastavljaš da ideš prema golu jer ne želiš da rizikuješ iako si već odavno mogao šutirati. Sa svakim novim korakom odlažeš šut sve dok ne shvatiš da sa loptom ne možeš trčati brzo kao bez nje i da ti je protivnički igrač već za leđima. Uspaničen šutiraš i od siline udarca padaš na leđa dok je cijeli stadion na nogama u isčekivanju da li će lopta zatresti mrežu. Pokušavaš da podigneš glavu da i sam vidiš ali nema potrebe, odgovor možeš da čuješ. Razočaravajući uzdah cijelog stadiona ti govori da si promašio. U tom negodovanju osjećaš i da će svi oni koji su daleko lošiji od tebe govoriti kako su mogli bolje na tvom mjestu, kako si ispao kreten i kako nijesi imao pojma šta radiš.
Ostaje ti samo da misliš šta bi bilo da si se vodio vodio motom Trotter’s independent Trading-a – "Ko reskira profitira".
Tako otprilike završavaju šanse jednog prosječnog stanovnika našeg divljeg istoka.