Pronaći mamuta na samrti

U očima naših prapredaka iz doba plemenskih zajednica je to bio jack pot, stvar koju nalazi jedan u milion lovaca. Stvar koja je, na duži vremenski period, obezbjedjivala njegovoj porodici hranu, odjeću, samim tim i opstanak, a njemu period lagodnog života, bez izlaganja hladnoći, kiši, snijegu kao i borbe sa divljim zvijerima. Pored materijalne koristi, postojala je i ona društvena. Naprasno je postao najbolji drug i omiljeni gost svih u plemenu, koji uvijek donosi na poklon mamutovsku šniclu ili rebra. Lokalni vrač bi ga nazivao ,, Onaj koga bogovi vole".
Ali, tada se govorilo ,,nema mesa bez koplja" (jer još nisu znali za ´leb i motiku) pa je taj iznenenadni dobitak vrlo brzo postajao izvor nesreće i bola. U boljem slučaju su vukovi, sabljozubi tigrovi i njima slične karakondžule, privučene samrtnom rikom mamuta i mirisom krvi koju je lovac pustio plijenu, napadale (ne)sretnika i, ili ga osakatile ili ga ubile i time i njegovu porodicu osudile na sporu smrt od gladi i zime. U gorem, mamut je možda umirao od antraksa, ebole ili neke gadne boleščine, pa bi se celo pleme zarazilo i nestalo.