
Budim se. Jutro. Čuje se škripa đedovog đerma dok izvlači vodu iz bunara. Usput psuje majku fašističku onima iz vodovoda zbog redukcije. Kokoš ispusti posljednji glas prije tupog zvuka koji je proizvela sjekira udarivši u panj - čuo se samo klepet krila o trske u drvanici. Komšija prolazi biciklom i naziva Boga babi i đedu.
Majka nas pozva doručak. Oca nije bilo. Gledali smo tupo u onaj presnac umazan kajmakom. Nakon opomene da jedemo brže slistišmo onu tepsiju u minuti.
Uglavnom, tu sam veče išao sa starim na koncert Mitra Mirića. I nije bilo nešto.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ала си описао, успео сам да васпоставим сцену у глави=)
+++
Koji si ti bre zmaj nebeski.
Hvala
Fino pisanije +
dOBRA FORA! prvi put vidim nesto ovako na Vukajliji...