
Leš u najavi. Izbor mu se svodi samo na dilemu „da li mrtav pijan ili mrtav trezan?“
Naime, zadrigle guzice su ustale iz opštinskih fotelja, i ispod bogtepitakolikog sloja prašine izvukle knjigu zakona.
Aaa, pogledaše oni, možemo da lupimo mnoge takse ubogom gradjanstvu za vreme prvomajskog uranka za koje nismo ni znali! Nek stoka urani u opštinu ne bi li nam platila takse! Vidi ovo, ovo još nisam video: taksa za paljenje vatre u prirodi. Hm, ajd recimo osamdes’ dinara.. Taksa za kampovanje i podizanje šatora, stopedes’. Biće to fina para, taman da ženama obnovimo one crkotine što ih nose oko vrata. Šta nam još fali? U, inspektor. Daj Radovana, on ovako deluje malko labilan po pitanju psihe..
Radovane! Od’ovamo! Za prvi maj da si odmaršir’o na kanal, evo ti blokče za kazne, i da popišeš pijanu bagru, svakog ko nema po-tvr-du za kam-po-va-šta, Radovane? –Za kampovanje šefe! –Jes’! Ajd sad, džada!
Prvi maj, negde na kanalu, opcija 1:
Radovan u službenom čamcu, piči posred kanala i dernja se na megafon: ko nema potvrdu za paljenje vatre, neka napusti obalu! Odmah!
U roku od dve sekunde prema Radovanu leti poveći broj sekira, metak, vile, nož i svi ostali suveniri doneti sa bliskog zapada devedesetih godina. Čamac tone, Radovan se upliće u drezgu i biva pogodjen u glavu ovećim olovom od strane random pecaroša. Uz jedva izvučenu živu glavu, srećan je što ga nisu odvukli na njihovu stranu i linčovali igrajući oko vatre uz muziku. Jebo ti ovaj pos’o, od ponedeljka ću ja lepo ponovo u park, da terorišem onog pederčića što mu maltezer kenja po stazi, reče.
Opcija 2:
Suvozemnim putem, u ranim jutarnjim časovima Radovan dolazi do šatora i budi prisutnu gospodu kako bi se uverio da li su uredno platili boravak.
-Ko je sad, mladunče mu jebem bezobrazno?!
-Inspektor, gde su vam potvrde?
-Potvrde? Dodj’ vamo zemljak, kad smo već kod tvrdog, da ti objasnim ja koju.. –Ajde bre, majmune, pusti čoveka, da probamo da se dogovorimo ko ljudi, neću opet u stanicu! Majstore, oćeš da popiješ koju, ima kruška domaća, ima šljiva, pivo...
-Ded’! I odseci malo te pečenice, i tog mladog luka, i ajvara, i daj nešto da umačem u vegetu.
I tako, nakon par sati ožderavanja, Radovan je racionalno zaključio da mu je bolja prva solucija iz druge rečenice.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.