Prijava
  1.    

    Psihoza

    Oni to tako zovu. Kažu nije mi dobro, ali tu su da pomognu, vole me i ta sranja. Ništa im ne vjerujem. Ja znam istinu.
    Znam da su oni ubili Edija. On me je upozorio da će to da se desi. Psi znaju te stvari, šesto čulo valjda, jebemliga. Rekao je da Oni žele da moju genijalnost iskoriste za svoja zlodjela, i da pazim kome vjerujem. Dodao je da ako ne uspiju da me obmane da će i mene da ubiju, reče, poslaće nekog. Odmah sam ga prepoznao. Rekli su mi da mi je brat od tetke. Nikola kažu. U očima sam mu vidio da je Jevrej i prozreo sam njegovu namjeru i njihov plan. Doduše nisam znao da su Jevreji tako otporni, pola litra razrađivača ga nije ubilo, bio je malo u bolnici i više se nije vraćao. Rekli su da je rekao da sam lud i da mu se jebe što sam mu rod, on se kod mene neće vratiti. Dobro je.
    Kad su ubili Edija, kažu bilo im je žao mene i kupili su mi vjevericu. Nazvao sam je Cipiripi. Bila je kul neko vrijeme, ali je i ona bila njihov špijun. Pokušala je da me ubije, to jest, pokušala je da me natjera da ubijem sam sebe. Sreća da živimo na drugom spratu pa sam samo slomio nogu. I sreća da je konopac pukao onomad na tavanu.... Kažu Cipiripi je nestao. Rekao bih im istinu, ali već misle da je to bila piletina prošlog četvrtka. Tako je bolje.
    Sad sjedimo tu sami ja i Toše. Došao je da bude uz mene u ovim teškim momentima. Kaže, Majkl Đekson je bio zauzet, pomaže nezbrinutoj djeci u sirotištu u Arizoni. Duša od čovjeka. Za Tošeta ne brinem, Oni ga ne vide, a kad pričam sa njim trudim se da Oni ne čuju. Toše ima plan kako da se izvučem, on tu akciju zove ''Volkswagen Touareg'', ne znam detalje, ali vidjećemo šta će biti od toga....