Prijava
   

S konca i konopca

Izraz kojim se naglašava totalna raznorodnost elemenata koji su nekim čudnim putovim i načinima skupljeni u naizgled nehomogenu cjelinu. Iako najčešće nevjerojatno različiti, elementi sinergijskim djelovanjem daju cjelini važanu i vrijednu kvalitetu.

Ima nas na ovoj Vuki skupljenih s konca i konopca, ali zajedno djelujemo kao prilično složna cjelina.

   

Šalim se

Izraz koji dodajemo na kraju nekog izlaganja, iznošenja mišljenja, a kada nam se učini da smo malko pretjerali. Izraz „šalim se“ dođe kao lagano ublažavanje stvari i smirivanje strasti. Nadamo se da smo njime malo odobrovoljili blago iznerviranog sugovornika.

Ne sviđa mi se novi izgled Vuke... al ko mene pita...
Šalim se!

   

Al ko mene pita

Izraz koji često koristimo nakon kraćeg ili duljeg govora u kojem smo više ili manje argumentirano iznijeli svoje mišljnje, svoj stav, svoje neslaganje, svoju ideju o nečemu. „Al ko mene pita“ izgovaramo nakon sasvim kratke dramatske stanke, beznadežno zagledani nekamo u daljinu.

Ne sviđa mi se novi izgled Vuke... al ko mene pita...
(šalim se)

   

Za svoje godine

"Za svoje godine" - sintagma za koju nisam sigurna znam li što točno znači, a još manje želim li to saznati. Obično je dio nekog nespretnog i ne baš dobrodošlog komplimenta.

Ti, za svoje godine, sasvim dobro izgledaš.

(Što to znači? Da zapravo izgledam loše, ali su mi (poodmakle??) godine dobar alibi, nekakav izgovor, eto - može mi se progledati kroz prste??!!)

Gora varijanta je ona kad uvijeno u kompliment čujete:
Bila si jako lijepa kad si bila(??!!) mlada, i dan danas se to naslućuje na tvom licu.

   

A lijepo sam vam govorila

Izraz u nekoj čudnoj upitno afirmativnoj formi, koji upućujemo osobi (najčešće je to neki Nevjerni Toma) koja svojedobno nije vjerovala našoj riječi, upozorenju, tvrdnji, opomeni…

kako?
Izgovaramo rečenicu uz lagano titranje osmjeha u kutu usana, nerijetko ne bez pomalo zluradog likovanja, a ponekad je popratimo i nekim drugim neverbalnim načinima komunikacije: malo nakrivimo glavu udesno, naznaka namigivanja pojavi se na lijevom oku, a oni hrabriji (bezobrazniji) podignu desni kažiprst i njegovim vrškom u zraku opisuju otprilike četvrtinu kružnice (pronacija - supinacija podlaktice – ovo je važno!).

kada?
Izgovaramo rečenicu kada je više nego očito, bjelodano, neupitno… da su se naše riječi (slutnje, nade, strahovanja, pribojavanja, očekivanja, vjerovanja…) obistinile, ispunile, potvrdile, ostvarile.

Nedavno sam na ovom mjestu definicijom Ropotarnica povijesti ukazala na potrebu usvajanja i shvaćanja značenja te sintagme. Lijepo sam vam govorila kakvo je to mjesto na kojem završavaju bahati, lažljivi lopovi koji služeći se nekom izmišljenom karizmom koja je prava kao Armanijevo odijelo u rukama lošeg šanera. I – evo ga! Ode jedna figura, ikona pred kojom su mnogi (obmanuti, neuki, zaluđeni, sluđeni) izgovarali svoje večernje molitve. Ode ravno u ropotarnicu povijesti. Nadam se!

   

Šaner

Sposoban trgovac koji trivijalne (ali preskupe) snove može meni i mom tananom novčaniku učiniti ostvarive (pa makar to bila i šarena laža).

   

Nevjerni Toma

Apostol Toma nepovjerova u Isusovo uskrsnuće te ga prozvaše Nevjerni. Danas za svakom osobom koja odbija vjerovati u očito i neupitno viknemo „nevjerni Toma“!

   

Kruva i vonja

Izraz koji će mnogima biti poznatiji u obliku „kruha i jezika“. U neka prošla vremena (nažalost ima toga i danas) kada u lošije stojećim kućama često nije bilo dovoljno hrane za mnogobrojna gladna usta, bio je to čest odgovor na pitanje: A što ćemo danas jesti?

Kruva i vonja čini se još teži, da ne kažem tužniji izraz. Čula sam ga u filmu „Servantes iz Maloga Mista“

Dijalog iz filma: Reče Galileo bratu Domeniku, „Amerikancu“: A sićaš li se kad smo ono ka dica jili kruva i vonja? Doša bi vapor u porat, a mi bi sili na rivu i jili kruva i vonja ča se širija iz kužine od vapora. A bilo je tamo lipe spize!

Nostalgično, tužno, romantično…

mali glosarij: vonj – miris, miris jela, aroma…; kruv – kruh; ka – kao; dica – djeca; jili - jeli; vapor – parobrod; kužina – kuhinja; spiza – hrana

   

Netemalj

Izraz kojim „počastimo“ osobu za koju smatramo da je tvrdoglava, nedokazana. Netemalj je nespretnjaković s dvije lijeve ruke. Ili se samo takvim lukavo prikazuje ne bi li se izvukao od kakvoga posla.

mama: Milutine (naglasak na drugo "i"!!), opet si se potukao. A što su ti sveske ovako neuredne, dolazi ovamo uši da ti počupam, netemalju jedan!

(prenosim priče iz djetinjstva jednog što se bos igrao između Ibra i Morave, ako me je slagao, minusi njemu na dušu)

   

Zauvijek

Prilog kojim se želi reći da radnja o kojoj govorimo nikada neće prestati. Sa sigurnošću tvrdimo da trajanje te radnje ili trajanje njenih posljedica sežu u vječnost.
Zanimljivo je kako „zauvijek“ mijenja nijansu ovisno o generacijskoj pripadnosti govornika.

Dijete: apsolutno uvjereno u čvrstu vezu riječi „zauvijek“ i „vječnost“, ali mu još nisu jasne neke mjere i relacije (po onoj „šta zna dijete šta je sto kila“)
„Poklanjaš mi ove krpice zauvijek?“ „Da, zauvijek! Kad me mama zovne na ručak, vraćaš mi ih, a ja tebi vraćam sličice koje si mi jučer poklonio zauvijek.“

Odrasli: apsolutno nesvjesni da „zauvijek“ ne postoji u nečemu što ovisi o kemijskim procesima i životnom vijeku tvari koje stupaju reakcije, olako izgovaraju riječ „zauvijek“
Zauvijek svako jutro ću se s tobom buditi,
Zauvijek jedino na svijetu tebe ljubiti,
Cijeli ovaj život svoj ja sam čekao na nekog kao ti,
Zauvijek ću samo tebe voljeti…

   

Tautogram

Tautogram je tekst u kojem sve riječi počinju jednim te istim slovom. U obliku tautograma može se pisati sve i svašta, od jednostavnih „samostalnih“ rečenica do vrlo složenih eseja.

Moji skromni pokušaji pisanja tautograma – poznate poslovice:

Nikog nigdje – nosi nečije! ili Ugledao – ukrao! -- Prilika čini lopova.

Pernata prababa po pijatu pliva ponajbolje. -- Stara koka dobra juha.

Do devet digni du.., dvostruki dobitak!
Da dvostruko dobiješ, digni du.. do devet! -- o kojoj se ovdje poslovici radi, pogodite sami!

prigodno:
Vukajlijaš vrijedni veselo vrletima vrluda vraćajući vječnosti vrijednosti velike.

   

Crveni most

Ponte Rosso, ime trga u Trstu koji je godinama bio simbol mnogih istočnoevropskih žitelja, pa tako i ljudi iz gotovo svih krajeva naše ex YU, za odlazak u povoljnu (jeftinu) kupnju najčešće ne previše kvalitetnih artikala.

Kupovalo se, naravno po cijelom gradu u manjim i većim prekrcanim trgovinama u koje je domaće stanovništvo rijetko zalazilo. Trgovci su bili zadovoljni, no ostali Tršćani nisu blagonaklono gledali na, od cjelonoćne vožnje umorne, kupce koji su vukli ogromne plastične torbe natrpane odjećom, sredstvima za čišćenje, prehrambenim artiklima i kojekakvim ćanfruzaljama (cianfrusaglie – sitnice za koje nitko ne zna čemu služe). Oholi stanovnici lijepoga grada na Jadranu zvali su te umorne kupce Zlavi, Skiavi (vidi:Ciao), Šćavi – oni koji su uništili opojne mirise najfinije Illy kafe što se u jutarnjim satima širio iz gradskih barova i draškao nosnice još uspavanih Trieština. Ovako je glasio naslov članka koji sam davno pročitala u tršćanskom tjedniku.

Danas više nitko ne odlazi u Trst „po špežu“. Imamo mi svoje Arizone, svoje Kineze, svoje butige i butike, imamo svoje Crvene mostove. A Tršćani plaču za Zlavima! Žale se da je grad u kojem prevladavaju uslužne djelatnosti daleko od toga da bude najuspješnija luka u Italiji, a kamoli u Europi. Mali trgovci sa sjetom i tugom sjećaju se nezahtjevnih kupaca kojima su mogli prodati i maglu umotanu u malo šarenog papira.
Sada bi rado da im se malo pokvari miris jutarnjeg kapućina. Piju ga sami i sa sjetom i nostalgijom sjećaju se nas!

Inspirirano upravo odgledanim TV prilogom u kojem Trieštini plaču za starim vremenima.

   

Fora (broj dva)

Izraz kojim se želi izraziti da je nešto dobro, kvalitetno, uspješno, poželjno, priznato u društvu ili određenom socijalnom krugu. Kažemo „baš je fora“ za nešto što nam se sviđa, s čime se slažemo. To može biti neki premet (uptrebni, umjetnički, ukrasni), neka radnja, aktivnost, zamisao, ideja, teorija… Za bilo što što nam se učini „kul“ možemo reći „baš je fora“.

Etimologija ovog čestog sleng izraza nije mi poznata. Kao zadrta romanistkinja, u ovakvim slučajevima posežem za latinskim. Moja istraživanja dovode me do mogućnosti da je „fora“ množina riječi „forum“.
FORUM (lat): trg, mjesto javnog okupljanja, tržnica, pijaca, ali i sud, sudnica – riječ čiji korijeni sežu do grčke riječi PHORO – nositi. Modernija tumačenja uzimaju u obzir i riječ FORIS – izvan, vani.
FUORA i FUORI (tal) od FORAS i FORIS (lat) – čini se da su ovo množine starog izgubljenog oblika FORA – vrata! Povezujemo s: DVAR (sanskrit); DUVARA (antički perzijski); DVERU – DVOR- aula, kuća, dvorac (slavenski)… da spomenem samo neke razvojne faze i pojavne oblike.

Može li se dakle reći:
1. Definicija je ko vrata!
2. Ma super je, ko kuća!
3. Možeš s tim na trg, možeš da prodaš po najboljoj cijeni.
4. Odlično je, to će izdržati svaki sud!
5. To je fora! Ova definicija je fora.

   

Bezuvjetna ljubav

Ljubav kojom ni na koji način ne sputavamo, ne ograničavamo, ne nastojimo prilagođavati ili mijenjati osobu koju volimo i za čijom ljubavi žudimo.
Osobi koju bezuvjetno volimo darujemo slobodu koja nije ograničena čak ni našom osobnom slobodom!
Možemo biti robovi vlastite ljubavi, ali nitko ne smije biti rob tuđe ljubavi!

talijanska izreka:
Uccello in gabbia non canta per amor, canta per rabbia.
Ptica u kavezu ne pjeva zbog ljubavi, pjeva zbog tuge i bijesa.

   

Kontati

Glagol kontati (prelazni, s objektom u akuzativu ili povratni – kontati se) je talijanizam (neki takve riječi zovu romanizmi, ali o tome nekom drugom prilikom) koji se najčešće čuje u Dalmaciji, no proširio se i u druge krajeve.

Talijanski glagol „contare“ znači brojiti, ali i računati s nekim ili nečim.

Kontati u današnjem sleng rječniku znači razumjeti, odnosno kontati se – razumjeti se.

1. Conto su di te quando vecchia sarò – računam s tobom u danima svoje starosti
2. Ne kontam više što se događa, objasni mi molim te, objasni mi ka ditetu.
3. Ti i ja se uvijek kontamo, ma mi smo ka jedna duša u dva tila.

   

U banani

Izraz „biti u banani“ nastao je u slengu nekih društvenih grupa (interesnih skupina)kao viša evolucijska stepenica izraza „banana država“.
Banana države nazvane su države južnoameričkog kontinenta koje su sredinom prošlog stoljeća grcale zbog prezaduženosti. Njihov dug prema inostranim institucijama bio je toliko velik da im je prijetio potpuni financijski krah. Budući da im je glavni izvozni proizvod bila upravo banana, dobile su pomalo podrugljiv, pomalo romantično simpatični naziv „banana države“.

Danas se svaka država koja se ne zna ponašati domaćinski, koja troši milijune (eura) na predizborne kampanje, na gradnju basnoslovno skupih objekata za jednokratnu upotrebu, na izradu skupih projekata koji se nikada neće realizirati, na plaćanje stranih stručnjaka koji su izradili master plan razvoja turizma (kada će plan zaživjeti – ne zna se!) i u njega inkorporirali sva znanja i saznanja o autohtonim vrijednostima (?), o autentičnim običajima, proizvodima, karakteristikama kraja i ljudi (kako oni to znaju, kako imaju sluha i njuha za autentičnu istrijansku maneštru? a postoje izvrsni domaći stručnjaci!!)… država koja se diči da joj je drugo ime „zemlja znanja“, a njen premijer (ni ministar prosvjete) ne zna koliki su troškovi studija… dakle, svaka se takva država danas kratko zove „banana država“.

A za njene stanovnike se kaže: VI STE, GOSPODO, U BANANI!

Izraz se proširio na sva područja ljudskih aktivnosti, na sve situacije koje mirišu na nerentabilnost, na uzaludnost, na glupost, jednom riječju na neizbježno kolabiranje sistema.

   

Guba

(naručena definicija – za Lolu)

1. Guba ili lepra – teška bolest koja se povezuje s davno prošlim vremenima, međutim daleko smo od toga da je možemo smatrati iskorijenjenom. U siromašnim dijelovima svijeta u kojima vladaju izrazito loši higijenski uvjeti, u kojima stanovništvo nema ni najosnovnije higijenske navike, ali ni novaca za lijekove, ova teška bolest hara i danas, u 21. stoljeću.

2. Guba – primjer kako riječ u slengu može zadržati svoju izvornu značenjsku snagu (izrazito teška bolest, s dugim periodom inkubacije, uporna, iako izlječiva, kosi veliki broj ljudi u svijetu), ali poprima potpuno suprotno značenje. Konkretno, u zagrebačkom slengu, mlađa populacija riječ guba koristi u izrazito pozitivnom kontekstu. Tako će za nešto lijepo, vrijedno, simpatično, korisno, poželjno… reći: „To je baš guba!“ Želi se naglasiti kvalitet, kvantitet, ali i veliki značaj onoga o čemu je riječ za govornika.

Guba u slengu ima svoje slengovske sinonime: mrak, kul, napeto, mutno, brija, fora… (slijede definicije). Poput svih sinonima, ni ovi slengovski nisu baš uvijek stopostotni, nego ovisno o situaciji poprimaju svoje specifične konotacije.

Ja sam baš jedna kul Vukajlijašica! Dobivam narudžbe, odgovaram na njih.
Još da imam tarife, cijenu za karticu teksta – to bi baš bilo guba.
Naravno, zabrijala sam da sam strašna fora. Mraaak!

   

Šljiviti

Glagol koji se najčešće upotrebljava u upitnom obliku: „Tko te šljivi?!“ ili u negacijama: „Ma ne šljivim te!“

Šljiviti nekoga u širem smislu znači obraćati pažnju na njega. U užem smislu može značiti: računati s nekim, uvažavati nekoga, pa čak i voljeti nekoga.

Ipak, upotrebljava se u negativnom kontekstu. Pitanje „tko te šljivi“ zapravo je retoričko pitanje u značenju „ne računam s tobom, ne želim imati ništa s tobom, ne volim te…“.

Postoje tumačenja o povezanosti ovog glagola s izrazom „za suhu šljivu; ni za suhu šljivu“.
Međutim, tumačenje nije do kraja jasno i malo je kontradiktorno. Naime, šljiviti nekoga ima pozitivnu obojanost, dok se šljiva u spomenutom izrazu pojavljuje kao nešto što nema veliku vrijednost:
„Ne bih za tebe dala ni suhu šljivu“ – dakle toliko mi malo vrijediš da čak ni nešto tako bezvrijedno kao što je suha šljiva ne bih mijenjala za tebe.

Izraz „ni za suhu šljivu“ nije baš jasan ni kad se zna da su suhe šljive izvanredni antioksidansi koji usporavaju starenje i gubljenje elastičnosti tkiva.

Naravoučenije ove definicije:

JEDITE SUHE ŠLJIVE I OSTANITE MLADI – ŠLJIVITE SE!

   

Ciao

Ciao (čitaj: ćao; ci>a = ća) pozdrav u neformalnim situacija koji je iz talijanskog idioma ušao u mnoge jezike. Koriste ga govornici zaista velikog broja svjetskih jezika. Ćao se kao pozdrav može upotrijebiti umjesto: zdravo, bog, bok, doviđenja, dobar dan, dobro veče, laku noć, vidimo se, pa čak i umjesto zbogom. Važna je napomena da se radi o neformalnim situacijama, da nam osoba kojoj kažemo ćao mora biti bliska: prijatelj, rođak, bliski kolega.

Riječ je venecijanskog porijekla, razvila se od riječi „schiavo“.
otprilike ovako: schiavo – schiao – sciao – ciao

Riječ schiavo znači rob, odnosno sluga. U Veneciji (još u 18. stoljeću) njome su se služile sluge da bi pozdravile i izrazile poniznost i poštovanje svome gospodaru: „vaš sam sluga, sluga sam pokoran, vama na usluzi“.

Pozdrav koji je prvobitno, u svom izvornom značenju, imao zadaću strogo pokazati razliku na društvenoj ljestvicu dviju izrazito udaljenih klasa, nekoliko stoljeća kasnije postaje pozdrav među prijateljima i bliskim osobama.

Pozdraviti s „ciao“ stariju osobu, osobito nekoga kome se obraćamo sa „vi“ smatra se nepristojnim.

P.S.
Daljnje kopanje dovelo bi nas do riječi „esclaus“ koja je provansalskog porijekla, pa do latinske riječi „sclavus“, ali to je neka druga priča.

   

Purger

(naručena definicija - za Less.More)

Purger je posuđenica iz njemačkog jezika u grupi riječi koje opisuju ljude i ljudske osobine. Riječ je o malo iskrivljenoj riječi Bürger – stanovnik grada (Bürg – stari grad). U prošlosti je purger bio naziv za viđenije (uglavnom bogate) stanovnike Zagreba unutar zidina. Kasnije se grad širio, a ljudi iz drugih krajeva počeli su sve stanovnike Zagreba zvati purgeri. Danas se čak i za sam grad Zagreb može čuti: idem u purgeriju.

Iako se prvobitna upotreba riječi odnosila zapravo na gospodina, danas izraz purger ima pomalo uvredljivu, podrugljivu konotaciju. Najčešće je tako kada o purgerima govore npr. Splićani, Istrani… dakle oni koji su daleko od prijestolnice:))

Ovo je tipičan primjer kako širenjem upotrebe, rastom broja ljudi koji je koriste, riječ gubi svoje prvobitno, izvorno značenje. I danas čak i mnogi Zagrepčani (o ostalima da i ne govorim) misle da je purger svaki stanovnik Zagreba. U neku ruku to je i točno. Riječ je poprimila novo, odnosno proširila svoje značenje.

rezime: purger je gospodin koji živi unutar starog dijela grada; čak ne nužno Zagreba

?
+1944
74
definicija