Prijava · Registracija
139 : 41
16 em plus     16 em minus
140 : 41
139 : 42

Domaće rap pjesme

Domaće rap pjesme su one pjesme kod kojih je u otprilike 90% slučajeva obrađena ista tema, ili par njih. To su teme koje kruže od devedesetih godina, i koje svaki reper, bio on poznat ili ne, ima na svom albumu. I što bi se čovjek naježio na takvu tematiku u stihovima- ne može, već duže vrijeme, jer je previše njih sralo po istima i to sada ni govnetu ne valja. Pa taman da je i dosadilo slušaocima, domaćim (posebno onima koji su na početku karijere) reperima je to nepresušan izvor inspiracije.
Jedna takva domaća rap pjesma mora da sadrži sljedeće motive: rat, neshvatanje mržnje između različitih nacija, nesuđena ljubav dvoje ljubavnika (obavezno različite nacionalnosti), „u ovoj državi sve može“ stav, rad u Švici. Reperima početnicima ide u prilog upravo to što se radi o osjetljivim temama, te će uglavnom dobiti naklonost slušalaca, nebitno kako je tema obrađena. Da bi dočarali taj thug life, između pojedinih dijelova svoje pjesme, obavezno ubacuju stihove domaćih narodnih pjesama/neke strane srceparajuće pjesme.

(Ain't no sunshine when she's gone
It's not warm when she's away
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home...)

Počinjem ovu rimu jer me nešto u grlu stisnu
Prosto sam morao da pritisnem plej
Snimim brate par fristajlova koji nisu gej
Ovo je priča o mojoj državi
Ovo je priča o svima nama
Koji smo u govnima već 7300 dana
Rat je grozna stvar, ali ipak super tema
Za ćutuke kao što sam ja- to nije dilema
Ovo je priča o omladini sa puta
Koja ne želi političarima da liže muda
Oni nas lažu već duže vrijeme
I nije ih briga za naše probleme
Oni samo sebi pare u džepove meću
I nije ih briga što narod traži ručak po smeću...smeću...

(Ain't no sunshine when she's gone
It's not warm when she's away
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home...)

Iako se o tome priča već 20 godina
Ja ću da serem jer nikad dosta ovakvih kao ja govnara
Ja znam prosuti ovakvu spiku ali ustvari me boli kit-u
Morao sam naći posao u Švici
Ali matere mi svaki dan mislim o domaćoj rakijici
Hej šljivo moja...

(Ain't no sunshine when shes's gone
It's not warm when she's away
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home...)

Mislim o ovoj temi i noću i danju
Kako da vam dočaram u kolikom smo sranju
Što je to sve tako moralo da bude
Zašto da se Jelena i Šemso ne grle

(Ain't no sunshine when she's gone
It's not warm when she's away
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home...)

Ljudi, godine su prošle, mjeseci još teku
Ništa se ne mijenja , jebote al' imam dobru repku
Sada ću da nastavim još malo sa glupom spikom
Redati ću neke izreke da bi' posve pametan isp'o
Ko će nam pomoći ako nećemo sami sebi
Pomozi drugom, pomoći će i on tebi... tebi...
I dalje me u grlu nešto steže, pa još rima vežem
Opa, imam materijala za četiri minute pjesme
Iako je sve moglo stati u dvije riječi- ne mogu da nađem riječ koja se rimuje sa „pjesme“
Ovaj bit mi daje inspiraciju,
Osjećam se kao reikrana...reinkarac... nema veze, zajebi tu riječ
Uglavnom, osjećam se kao 2Pek za svoj narod- Bosniek
Peace...

105 : 14
16 em plus     16 em minus
106 : 14
105 : 15

Jesam li ja jedina koja ___?

Jedan od mnogih izraza koji (krajnje nevješto) koriste moderne tinejdžerke (ima i momčića, ali rjeđe), kako bi pokazale okolini koja ih okružuje da su pametnije od ostalih; da su posebne; da su baš one te zbog kojih trebamo staviti prst na čelo i zapitati se: „Ko je ova misteriozna, nadasve inteligentna djevojčica, zrelija od ostalih svojih vršnjakinja?“. A problem i jeste u množini- svaka druga koristi taj isti fazon (pa da ga makar malo izmijeni, ali jok!). Uprkos tome, nama nema druge nego da zaključimo da je baš ta inteligentnija od ostalih i da je ona jako neobična djevojka koju rijetko gdje možemo sresti.
Na svoj Facebook profil zalijepi sliku Mocarta na kojoj piše engleskim jezikom (jer shvatila je u međuvremenu i to da automatski dobijaš etiketu pametnog ako pričaš engleski): „Am I the only one who thinks this is the real music too?“. Da, ti si jedina, ne samo u svojoj bližoj okolini, nego vrlo moguće na cijeloj planeti, koja misli da je to prava muzika. Ti ustvari uživaš u njoj. Mocart je skladao svoje kompozicije a da ih ni on nije slušao, ali evo konačno se pojavio neko ko misli da i to zaslužuje da se zove muzikom! Ti si jedina koja provodi sate i sate sjedeći u svojoj pletenoj stolici, sneno se ljuljajući na njoj, uz gramofon iz kojeg izlaze milozvučne Mocartove note dok piješ crni čaj, pitajući se pri tome: „Jesam li ja jedina koja pije crni čaj?“ . Vjerovatno jesi.

118 : 21
16 em plus     16 em minus
119 : 21
118 : 22

U ovoj državi sve može

Univerzalan odgovor na sva pitanja.
Prečest, i odveć izlizan odgovor uglavnom onih kojima je ili mrsko odgovoriti na pitanje ili ne znaju (bolji) odgovor na isto. Sve više uzima maha u konverzaciji, čak i onda kada zaista nema potrebe za istim, i kada je bolje reći: „Ne znam ba, popusti me!“.
Češće ga koriste starije osobe od kojih većina smatra da im je država kriva što im je lisica obezglavila piliće ili što im boranija te godine i nije baš rodila, ili uopšte ne razmišljaju o tome pa koriste taj izraz tek tako jer ga svi drugi koriste i jer je postalo sasvim normalno misliti da se u državi stvarno sve može; sve više ovaj izraz koriste i mladi ljudi koji time vjerno prate svoje prethodnike, i koji postaju sve više ogorčeni na to da im nema svijetle budućnosti u državi u kojoj su. Valjda misle da će se ako dovoljno budu ponavljali tu, sada već narodnu izreku, popraviti stanje.

Kada je mrsko objašnjavati:

Dijete: „Tata, kako to da je sutra u jednom dijelu države neradni, a u drugom radni dan?“
Otac: „U ovoj državi sve može...“

Kada se ne zna odgovor na pitanje:

Student 1: „Joj ja ove godine imam iz pet predmeta usmeni, jebote, imam brigu kako ću!“
Student 2: „Kod nas samo ako hoćeš veću ocjenu.“
Student 1: „A jebem im ja mater, zar nije po Bolonji da nema usmenog?“
Student 2: „Ma u ovoj državi sve može.“

Obrazovani a nezaposleni:

(u zgradi Zavoda za zapošljavanje)
Nezaposlen lik: „Đe si Muki, šta ima?“
Muki: „Ooo pa gdje si brate, dugo te nisam vidio... E'o, doš'o da se prijavim na ovo čudo, treba mi za zdravstveno... šta ima kod tebe, šta radiš?“
Nezaposlen lik: „Ma et' i ja doš'o isto da se prijavim... ne radim ništa, da bogdom radim, hehe, nema posla.“
Muki: „Jebiga brate... šta si ti ono završio, Historiju?“
Nezaposlen lik: „Nije, to sam htjeo ali sam se odlučio za Egipatksomađarski jezik i književnost... brate u roku završio, nigdje posla, sjedim 9 mjeseci kod kuće, ne znam da ovo igdje ima 'vako.“
Muki: „Jebiga brate, u ovoj državi sve može... biće bolje...“

Random situacije:

1.
Osoba 1.: „Čitam jučer u Avazu, krava otelila dvoglavo tele u Travniku.“
Osoba 2.: „Bože sačuvaj, u ovoj državi sve može...“

2.
Kasirka: „Gospodine, vrećica se naplaćuje 00,05 feninga u cilju očuvanja okoline.“
Lik: „Šta ba, vrećicu da mi naplatiš?! Daj to 'vamo, potrpaću u džepove... našli sad i vrećice naplaćivat' k'o da narod ima para za bacanje, e Bože sačuvaj...“
Žena iza lika: „Ništa čudno, u ovoj državi sve može.“

Neuki, stariji ljudi koji možda i imaju opravdanje da koriste taj izraz:

Nena 1.: „Đi si ti Hano, kako ti je noga?“
Nena 2.: „Ma et' draga kako kad, bila sam kod doktura sad pa mi dao njaku mazu opet da se mažem, pa ako ne bude bolje da se iđem naruči' na snimanje za mjesec...“
Nena1.: „Heee draga, pa što tako dugo da čekaš, šta je njima?“
Nena2.: „Eeee moja ti, u 'voj državi sve more.“
Nena 1.: „Ja draga...“

648 : 57
16 em plus     16 em minus
649 : 57
648 : 58

Voditelji dječijih emisija

Jebeno zanimanje. Ljude koje ne treba potcjenjivati. Treba imati konjske živce dok komuniciraš sa derištima uživo u programu, živaca da ne opsuješ mater derletu kojem moraš par puta ponoviti nešto da bi uopće obratio pažnju na tebe, ili dok ga samo slušaš kako razvlači riječi dok pokušava da nešto kaže. S jedne strane je razumljivo da se mora spustiti na nivo prosječnog osmogodišnjaka, ali nije to tako jednostavno i zabavno. Plus što moraju od sebe praviti budalu dok su na TV-u pa su možda i svjesni toga (jer i kada pokušavaju biti smiješni- slabo da su), moraju hvaliti sponzore svako malo, imati strpljenja i osmijeh na licu, iako im je možda dan loš kao što svima može biti.
Koliko je njihovo zanimanje jebeno, toliko se može vidjeti kako djeca odmalena uče nefer igranje kako bi dobili igračku kao nagradu. Frustrirajuće zanimanje.

Interaktiva igrica „Hugo“: scena dječiji uređena, zeleni stiropor koji predstavlja travu sa nacrtanim cvijećem do pola zida, od pola zida plavi striropor- nebo, narandžaste ptičurine po njemu na čijim krilima piše „BH Telecom“, sa strane kartonsko drvo sa onim istim ptičurinama kojima je mrsko letjeti uz pokoju nataknutu KiKi bombonu, do drveta improviziran bunar od bureta u kojem se nalazi hrpa razglednica i pisama dječurlije koja žele da učestvuju u igri, u koji će voditelj pasti pred kraj emisije da izvuče igrače za narednu emisiju. Na suprotnoj strani se nalazi sto u obliku gljive za kojim će stojati voditelj.
Uz najavnu muziku ulazi voditelj u studio: obučen u neki šareni, blesavi komplet, našminkan kao klaun, pozdravlja debilnim glasom sve gledaoce i raduje se još jednoj emisiji s „našim mališanima“, nada se da su svi oprali ruke kada su došli kući iz škole, piškili pa opet oprali ruke, ručali, ispisali domaću zadaću, jer je tek tada vrijeme za igru; također se nada da su im stigli navijači i da će to večeras biti ludo i nezaboravno veče.

V: Ćao, ćao mališani!! Vaš Mario Ario Rio Io O je opet s vama u još jednoj emisiji „Hugo“! Nadam se da ste do sada došli kući iz škole, oprali ruke (pokret rukama kao da pere ruke), ručali, ispisali domaću zadaću, i spremili se da oslobodite Hugolinu i njene male Hugiće! Ja sam spreman, a spremili su me naši dragi sponzori bez kojih ni vi, ni ja, ni čitava država, ne bismo sada mogli spašavati Hugolinu, i zato ćemo im se zahvaliti: BH Telecom kao generalni sponzor, Čokolino, i KiKi bombone! Naši dragi sponzori su omogućili nagrade svima vama, i zato im trebamo biti zahvalni do kraja života! Hvala vam naši dragi sponzori! Prije nego počnemo sa oslobađanjem Hugoline i malih Hugića, pogledajmo jedan džingl!

(Nakon par minuta)

V: Ah, tu ste, dobrodošli nazad... ja sam se malo zanio jedući ove KiKi bombone koje su jaaaaako ukusne i trebate ih jesti jer su ovo najbolje bombone na svijetu... :kamera približava kesu bombona: ...No, dobro, idemo do našeg prvog igrača... To je Tarik iz Tuzle...

(Pokušava se uspostaviti telefonska veza sa Tarikom, čuju se neki šumovi, glasno disanje, šuštanje u slušalicu)

V: Halo, Tarik!
T: Halo.
V: Dobro veče Tarik! Čuješ li nas?
T: :disanje u slušalicu:
V: Halo...
T: Halo.
V: Tarik, tu si! Šta ima Tarik?
T: Ništaa...
V: Hoćeš li nam reći nešto o sebi?
T: :disanje u slušalicu:
V: :šuti i bogara u sebi:
T: Ja sam Tarik... Dolazim iz Tuzleeee... Imam osam... osam godinaaaa, i (guta pljuvačku) idem u Osnovnu školu „Centar“ u Tuzliii iiii....
V: Dobro, Tarik, reci nam ima li kakvih navijača kod tebe?
T: Imaaa....
V: Da ih čujemo!

(prolamaju se dječiji glasovi; vrištanje; neko se glupira; ćaćino navijanje kasni za ostalima)

V: Jao, pa mnogo si navijača doveo! Super, oni će nam svi pomoći da oslobodimo Hugolinu... Jesi li spreman Tarik?
T: ....
V: Halo, Tarik, jesi li spreman da oslobodiš Hugolinu?
T: Jeesam...
V: Odlično, reci koji ćeš broj od 1 do 4?
T: Dvaaaa...
V: Pod brojem dva: Hugo Taxi... Idemo, pritisni peticu i započni igricu!!
T: (pritišće dvije tipke telefona istovremeno)
V: Daj mi pet, Tarik! (pokazuje u kameru pet prstiju)
T: ....
V: IDEMO PETICA!!

(Tarik končano stišće peticu i započinje igricu.)

Dok se na početku redaju traumatične scene otmice Hugoline i njihovih malih Hugića, voditelj pita Tarika da li mu neko pomaže, na šta Tarik odgovara sa: „Ne pomažeee... Hoćeš li mi ti pomoći Marioooo?“, na šta mu Mario odgovara sa: „Pa u redu, može mala pomoć.“, misleći u sebi: „I Bog je odustao od tebe.“

(Za vrijeme igre)

V: Idemo desno! Šestica, šestica!
(Tarik prekasno pritišće 6. Hugo pada u vodu sa balvana.)
V: Opaa, ode jedan život Tarik. Kasno si stisnuo šesticu, ali nema veze, imaš još dva života, moraš biti malo brži, OK?
(Tarik šuti.)
V: ....OK. Idemo ponovo... Lijevo, stisni četiri! Četiri Tarik!!
(Tarik uspijeva pritisnuti 4 na vrijeme, i Hugo skače na balvan.)
V: OK, idemo sada šest... šest!! ŠEST!
(Tarik dvaput pritišće 6. Hugo se zapliće međ' neko granje, i ostaje visiti govoreći: „Sreća pa nosim tregere.“)
V: Tarik... trebao si šest jednom stisnuti... Idemo još jedna šansa.

Tarik ne progovara. Čuje se neko šaputanje s njegove strane veze, igrica je nastavljena, tipke se pravilno pritišću na vrijeme, Hugo skače k'o lud po balvanima, ne sapliće se, igra Moonwalk po balvanima- ćaća je očito preuzeo kontrolu nad igrom.
Voditelj i dalje daje upute, ali više nisu ni potrebne. Hugo jebač stiže na obalu, odlazi u pećinu u kojoj je vještica zarobila Hugolinu i Hugočurliju, povlači kanaf broj 2 i oslobađa ih. Igra je završena, Tarik je pobijedio.

V: ...Bravo, Tarik, super si odigrao! Čestitam! Tvoja nagrada je Ekšn men sa punom opremom koju je omogućio naš sponzor BH Telecom, i koji je također opremio Ekšn mena, i tebe i tvoje roditelje i bez kojeg ne bismo imali hljeba u ovoj državi. Je l' ti se sviđa?
T: Sviđaa... A je l' mogu ja dobiti one puzle od 1000 komada?
V: Ti bi puzle... Režija, šta kažete?
(U sebi: Ti puzle? Ne moš šes' stisnut' kak' treba a da sklapaš puzle Bog ti pamet dao, jedino ako te ćaća nije naveo da to tražiš, ipak je on igr'o, i njegova je nagrada...)... Režija se slaže da dobiješ puzle jer si oslobodio Hugolinu i male Hugiće! Jesi li zadovoljan Tarik?
T: Jeeesaam... Je l' mogu da pozdravim?
V: Naravno, samo malo brže jer nas čekaju još dva igrača...
T: Pozdravljam maaamuu, tatuuu, seeeku, nanu, djeda, svoju drugu nanu i djeda, tetku i tetka u Doboju, rodice Aaaamelu, Seeelmu, Belmu, rođake Bakira, Aaamira, svoje prijatelje Amera, Deeenisa, Alena, svoje prijateljeeee iz raaaazreda, učitelj'cu, svoje navijaaaače, sve koji me poznaju, vas u studiju i režiji, i Hugu, i Hugolinu, i male Hugiće...
V: Hvala puno Tarik, i mi tebe pozdravljamo! Da čujemo još jednom navijače!!
(Navijači vrište, režija prekida vezu prije nego su se izvrištali do kraja)
V: :duboko udiše i izdiše: ...Eto to je bio Tarik, a sada idemo do našeg sljedećeg igrača...