Rodoslov

I
R: ...Vidiš ove obrve što ulaze? E pa iza njih ti je đed po ujaku. Kod njega si išao kao mali sa svojima da učiš da plivaš. Ono mu je žena. Sjećaš li ih se ti uopšte?
J: Ma pusti me da plačem, Rodoslove, baba mi umrla!
R: Radosav. Ma znam, znam zato smo i došli, haha! A lud si, 'vako, nasmiješ me fino. Imao sam ja brata takvog šmrc đe me podsjeti na njega, jebem te!
J: Kad je umro?
R: Ma u ludaru ga poslali, hahihuhihu! Srećom mene zaobišli ti geni.
J: Vid' ovu preko ulice. Tresnuli smo se prije dva mjeseca.
R: Hahaha, a jesi edipovac, to ti je rođaka! Tvoj đed i njen prađed su bili braća od strica.
J: Uh, pa nije to blizu toliko. A edipovac opšti sa svojom majkom. Ne sa rođakama. I tiše, evo ulazi.
R: Nisam znao to, vidiš, haha.
Mlada damo, ti me se ne sjećaš. Radosav Edipovac Ić, drago mi je.