Romeo i Julija

Tragična priča o dvoje mladih, Rajku i Jovanki, koji se zaljubiše i živote položiše za svoju ljubav. Bilo je to u selu Veselu, Jovanka je bila iz porodice kočijaša, špeditera, a Rajko iz čobansko- stočarske, farmer. Zbog obostranog prezira njihovih roditelja prema ovim zanimanjima, njima je mržnja bila urođena od malih nogu za ovo drugo. Jednog dana sretnu se na seoskom drumu, Jovanka na konjskim kolima, vozila sjeno, a Rajko sa stadom ovaca. Kako se nisu mogli dogovoriti oko prvenstva prolaza poče opšte pičkaranje. Ciknu Jovanka:“Sklanjaj se s puta, jebem ti pičku na materi, nemoj da konje narenem na tebe!“Ne osta' ni Rajko dužan:“ Slušaj mala. Ako ti tljanem jednu uz uši, mislićeš da te pogodio tomahavk iz ruku Vinetua lično, sve će ti čibe otpasti sa lica“.“ Ehaaaa, Cvijane“, zagrmi Jovanka na konja, „sad da mu jebem nediljicu njegovu, kome će on šamar lupiti“. Srećom uleti pop Lazo pa rastavi: Nemojte djeco danas , na Vratolomije, man'te se ćorava posla“, jedva iskopa Rajka ispod kola.
Nedugo zatim, na zboru kod zarduge, sretoše se ponovo, ignorisali su se neko vrijeme, al' kad Jovanka viđe kako Rajko vodi bećarac sve joj nešto zaigra u stomaku. Vidio i Rajko kako ga gleda pa potresa basom, sve se zemlja trese, potom, nađoše se u jednoj štali, obori je Rajko u naviljak sjena, surduknu joj, i izgubiše se u strasti k'o u nek'voj mećavi. Skontaše da stanu na put ovoj mržnji njihovih porodica i da sve ispričaju. Bolje da nisu. Jovanka je završila sa kopčom na glavi, i tri slomljne rebra uz riječi: „Samo još jednom probaj sa tim brašnavim malim, razapeću te na čengele“. Nije ni Rajko mnogo bolje prošao. Vraćajući se sa prela naletiše on i kuma- Markan, na Todora, nesuđenog zagondžiju i muža Jovankinog. Odape Todor sikiru klinaru na Rajka, al' se kum ispriječi, ubi ga ko srndaća, drž- ne daj, nekako se Rajko dokopa sikire i pravo todoru međ oči. Znao je on da nema šta tražiti u selu, Todor je iimao štele u zadruzi, morade u ajduke.
Kad je Julija čula tragičnu vijest, i još tragičniju, da će joj muž biti ona ćosava mrcina Petar, riješi da iscenira smrt, pop Lazoispriča svima da se Cvitko zaobad'o i da je satr'o, i sakri je u trap ispod kokošinjca. Lazina vijest stiže do Rajka, te on u žalosti riješi da ukrasi rastić k'o za Badnje veče, uze ular i objesi se. Kad je Jovanka , na drugoj strani, na vijest o Rajkovoj žrtvi Jovanka uze ćaćinu kuburu i ubi se. U tom dolaze i očevi zaraćenih porodica, kad viđeše kakvu su pizdariju napravili, u glas povikaše : „Ko im jebe mater glupu,ionako srpska porodica ima u prosjeku 30 članova, neće se ni osjetiti na njivi, nego da mi naš rat prenesemo za zeleni astal“