
Rečenica, kojom se teše vozači raskantanih krntija , koje ne bi ni na reciklažu primili ,a koje se uprkos svemu ipak nekako kotrljaju.
Putnik koji se silom prilika vozi u jednim takvim kolima
- Otvoriću prozor malo.
V : Ne možeš , jel vidiš da je slomljena ručka.
- Daj , ti ne ulažeš ni pet para u ovaj auto, eno tamo stoje panduri , a ja se nisam vezao jer pojas neće da ti se zakopča.
V : Ma prebaci ga samo
- Ma džaba ti ,zbog landarajućeg auspuha , nema teorije da im ne zapadnemo za oko.
V : Valjda su mi upaljeni farovi , ovo mi dugme nešto stalno ispada a i kontrolna lampica se čas pali , čas gasi.
- Dobro , za prekoračenje brzine ti sigurno neće pisati , ovo ne može više od 50 km/h.Ja ne kontam kako si ti prošao tehnički .
V: E , moja parola je samo neka ide , auto i služi da te preveze od tačke A do tačke B.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.