
Ukoliko ne obraćaš pažnju na predavanje, sedenje na času je trošenje životnog vremena u svom najčistijem obliku.
Ima dve faze. Jedna je kad besciljno zuriš u zid ili nekoga, razmišljajući o najvećim glupostima o kojima nikad nebi razmišljao da nisi primoran. Druga je pričanje sa drugarima iz razreda o tome ko sad kad i koliko napio i sličnim temama.
Kako god bilo, tih 45 minuta će se zauvek izbrisati iz tvog pamćenja čim zvoni, i tvoj život se nastavlja tokom pet minuta odmora, nakon čega ponovo dolazi ništa, tj. čas.
kad se ovako postave stvari, prosto ti dodje na paziš na času...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Može i da se spava nemoraš da slušaš:)+++
pa da ali nemožeš da zaspiš, pa opet bezveze ispucavaš minute života...
U pravu si ...kad si vec primoran da budes tu bar se necim zanimaj...npr slusanjem profesora.++++