Sine, je l' prošao bus možda?

Prvo pitanje kojim se posluže deda ili baba kad zadihani i zajapureni pristignu na stanicu gradskog busa svjesni da kasne.

Najzanimljivija sekvenca ovog pitanja dolazi ustvari nekoliko trenutaka kasnije kad ono predstavlja svojevrsni test sposobnosti vašeg izbjegavanja dobro poznatog toka razgovora u slučaju da su gore pomenuti starci pričljivi i iz nepoznatih razloga počnu da se pravdaju što su zakasnili ne shvatajući da sve prisutne za to boli uvo.
Najefikasnije sredstvo za izbjegavanje takvog razgovora je muzika pojačana do daske i slušalice duboko zarivene u uši što u najgorem slučaju dovodi do njihovog kratkotrajnog kritikovanja ili psovanja za koje ne primjetite da se dešava pri čemu još ostanete i potpuno čiste savjesti.

1.
Baba: "Jao sine, je l' prošao bus možda? "
Ti: "Jeste, gospođo. "
Baba: "Jao znala sam, još mi doktor preporučio da mirujem... Ja htjela brže-bojle na pijacu da kupim samo salatu i kajmak dok još ima, a ubiše me išijas i skleroza, bubreg mi izvadili prošle sedmice i još sam sad počela da kašljem i ispadaju mi zubi... "
Ti: "Šalio sam se ustvari! "
Baba: "Ma idi mali u pizdu materinu! "

2.
Deda: "Sine da te pitam, je l' prošao bus možda? "
Ti: (imaš slušalice i iskuliraš jer ga ne čuješ)
Deda: "Je l' te tako ćaća vaspit'o...O Gospode, ove omladine danas, sve izludilo! "
Ti: (opet iskuliraš jer ga ne čuješ)