
U tu prodavnicu retko ko ide. Svi su zaboravili i da postoji. Kad uđeš unutra (čitaj: kad pogledaš kroz izlog), izgled je veoma jeziv, jer podseća na one prodavnice za vreme inflacije. Moglo bi se reći da tu ni radnici više ne dolaze.
-E izvini! Mi nismo odavde, pa ako nam možeš reći ima l' đe u blizini da se kupi koca?
-Pa vidi ovako, imaš tu na sto metara jednu radnju, al' bogami, ne preporučujem ti da tamo uzimaš, tamo niko ne zalazi već godinama, ustvari lažem... ima jedan čile što uzima svako jutro tri jaja, step i 'leb... to ti je to. Skupila se paučina na robi jebote!
-A đe je sledeća?
-Pa na jedno dva i po kilometra odavde, samo pravo piči.
-E fala ti buraz. Milivoje spremi se, čeka nas dugačak, žedni put.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.