Snaći se

Razmišljanja gospodina Prosječnog, veče, uz cigaretu i čašicu rakije
Nije čovjek stvoren da živi po upustvima koje mu neko nameće, ima on i pravo na svoju volju, svoj izbor i svoj put. Ako su drugi budale da se muče i da ništa ne postižu, ili je to što postižu toliko jadno da nije vrijedno spomena uopšte, što ti to da radiš, zar da budeš budala kao oni? Pa pogledaj ove političare, pjevače, bilo koga ko je išta uspio, kao da je stigao tu pošteno.
Razmišljanja gospodina Natprosječnog, veče, blag gemišt i instrumental Doors-a u pozadini (suštinski ista kao gospodina Prosječnog, samo malo sufisticiranija)
Ajde bogati, nije ovo bajka Hans Kristijana Andersena ni braće Grim, već Srbija, bajka Kristijana Golubovića. I nije tu uopšte ništa tako idilično sa filharmoničnim nadahnujućim pratećim varijacijama Paganinija, ne rastu divovske paulovnije u prašumama, niti sekvoje u kojima žive vjeverice i mrmoti, niti u našim močvarama ima lokvanja da sjedneš i pređeš na drugu stranu. Ako ima močvara onda je u njima živo blato, zašto bi i ti ugazio u njega i prepustio se neminovnosti tonjenja u ambis kad možeš da lagano gaziš po onima što se već guše u njemu. Malo im ubrzavaš taj proces propadanja, ali Bože moj, oni tu ne mogu više ništa. Svakako su živi mrtvaci, a da im pružiš kakav štap da se izvuku nema smisla, prvo jer treba čovjek najpre misliti o sebi pa o drugima, a drugo ne bi ti ni hvala rekli, govna su to. Gledali bi da te gurnu tu gdje su bili pa da gaze preko tebe, vjerovatno su i oni pokušali ugaziti pa se okliznuli ili ih neko gurnuo, malo je poštenih, a da ja gađam ne pada mi na pamet.
Sve ovo može biti opravdanje za prosječnog i natprosječnog građanina Zemlje zašto da se ipak ne pati, ne znoji i ne krvari, već malo zaobiđe standardne procedure i hop – evo te ne drugoj strani, evo te na Gondoru. I tada ćeš ti pokazati da si zapravo dobar čovjek, sada, kada si tu. Prije si im htio pomoći, ali nisi imao načina. Sad imaš moć, sada ćeš im pokazati pravi put, sada ćeš, sa tog mjesta propovjedati istinu i pravdu. Ne kontaju oni to. Jer zato si to radio, zato si prešao preko svog ponosa, da bi mogao pomoći, tada nisu shvatali tvoje plemenite ciljeve. Sada si propovjednik, učiš mlade generacije, otvaraš im vidike i horizonte i pričaš kako će sve biti dobro ako budu pošteni. Al’ što je najgore, i sam vjeruješ u to. Moral je sasvim napustio tvoje biće, ostala je ljuska puna samosvijesti o vlastitoj vrijednosti, uživaš u sebi i svojoj pojavi. Hej, sanjao si o tome, izdvoio si se uspio. Al’ što je super, ljudi ovdje stvarno slabo pamte, tako da vrijedi gaziti po njima, i preći na drugu stranu od one na kojoj su oni, obični smrtnici, jer će te ti smrtnici zaista uzdizati, zaboraviće za neko vrijeme sve tvoje podvale i laži, da si ih redao kao stepenice do vrha Ajfelove kule. Ko im jebe mater, kad su glupi, nek’ trpe sad. Neću im poklanjati svoje mjesto i svoje zasluge, ako hoće i oni nek’ se bore, ako neće, nek’ crknu. Nije džaba Darvin pričao o preživljavanu najinteligentnijih, najsposobnijih jedinki. I pokvarenost je neka vrsta inteligencije.
Postoji samo mali problem, treba naveče zaspati. Ali bensedin, koja tableta za spavanje će umiriti to malo savjesti što je ostalo ako je ostalo.

Samo hoću da vam ukažem na činjenicu da je Kosovo i Metohija mnogo važnija tema od bilo kakvih pridruživanja I fašisoidnih ideja gospođe Marković i nekih drugih u ovoj sali, hvala Vam najlepše.
I moja kuća, i na svakom mjestu čitave familije Vučića a nismo mala familija, na svakom mjestu biće baš ovo, da vam pokažem (Ul. Generala Ratka Mladića)
Hoćemo li da idemo sa Sjedinjenim Američkim Državama, sa onima koji hoće da nas unište, sa onima koji su ubijali ovaj narod, sa onima koji su rušili mostove, da li to neko pokušava da ih amnestira ili pokušava da natera da zaboravimo šta su nam radili prethodnih godina i šta nam I dalje rade.
Pa bi bombardujte, ubijte jednog srbina mi ćemo stotinu muslimana, pa da vidimo sme li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje…
.
. (UJED NEIDENTIFIKOVANOG BIĆA)
.
Da mi smo za ulazak Srbije u Evropsku uniju, mi vidimo Srbiju u Evropskoj uniji, naš put je Evropski put.
Srbija ima nesporne i nedvosmislene međunarodne obaveze i prava, koja je sama preuzela donošenjem zakona o narodnoj skupštini, u koje spade i hapšenje generala Mladića.
Voislav Šešelj je običan lažov.
.
.
.
Ulazi u stan, po stanu se širi miris skuhane kafe…Hmm, galijano reklo bi se. To je sigurno njegova dobra ženica spremila da ga sačeka…’’da li me stvarno voli?! Možda je tu samo zbog ovog velikog stana i novca..a možda nije ni bitno. A stvarno, ko bi odolio, koliki stan, kako sam ja srećan čovjek. Nije ni posao tako težak..možda malo psihički, stalno me tuže za nešto..al’ ljubomoran narod, šta sam očekivao..sad si tu a oni su tamo, njih to boli. Moraš to trpiti zarad ovog života, ovakvog..A vrijedi..da imam priliku da se vratim opet bi isto postupio…jašta, ugled mi je malo skrnavljen, i ponos, al’ hajd’ , to su sirotinjske discipline, jer ne znaju za bolje…’’
(uobičajeni, svakodnevni i isti kao u zadnjih 10 godina razgovor sa ženom… o poslu, djeci, planovima za sutra bla bla bla… Poslije je tiho odšetao u sobu, spavaće sam, umoran je, bilo je sranja na poslu a i nije raspoložen za društvo žene niti bilo koga.
Liježe u krevet sam,i shvata koliko je prazan. Al’ više ga muči to što je prazan nego što je sam, naći će već neko društvo, to je bar lako. Počinje da ga boli glava i osjeća neku čudnu mučninu u stomaku. ‘’O ne. Opet isto, kao i svake večeri. Zar svaku noć moram isto da trpim i kroz isto da prolazim. Kako se ta dosadna savjest može uspavati i udomiti u stomaku, nije mi jasno.Tu joj nije mjesto. Ali izgleda da tu najviše voli da spava.’’ Noć stvarno nije laka za one koji po danu žure. Soba se smanjuje, zidovi se skupljaju i počinje da ga guši već.
Bože, zašto sam to radio, molim te oprosti mi, jer ja ne mogu sam sebi, svi ti ljudi, svi ti nedužni ljudi sada pate zbog mene, jer sam ja govno.Pije bensedinTo sam radio iz najbolje namjere, da bi moja djeca živjela bolje, nema ničeg lošeg u tome…samo sam se….snašao!