Spustiti plugove

Termin potekao od visprenosti našeg seljaka ogledanoj u još jednoj praktičnoj izreci „nema gazde bez duboke brazde“. Ključ uspjeha za prosječnog čovjeka leži u zen posvećenosti, upornosti Đenara Gatuza dok juri cjevanicu protivničke „desetke“, posjedovanju pancira za metke surove okoline, spremnosti na maratonsku trku. Ponekad, poslije sedme pive, u izmaglici vidim brkatog profesora književnosti koji govori : „Da bi stigao do vrha, moraš kopati do dna“. I tako je to u književnosti, uzgoju tovne piladi, fudbalu, iskanju pičke, dobijanju građevinske dozvole, ma, u svemu. Osim u javnim preduzećima, tamo te boli kurac.

Ko to na vrijeme skonta i spusti plugove pa zaore, iz duboka, muški, možda nešto i bude od njega.

Poratne su godine, kuća zakrpljena taman toliko da nam divljač ne ulazi nepozvana, i već se gleda na neizvjesnu sutrašnjicu dok u zagrijanoj sobici sa tranzistora Zoka Kulina troši svoje glasne žice pjevajući o strasnoj ljubavi sa Garom...

-Djeco, uspjeli smo da se nekako pokrijemo, sad je vrijeme da živimo k'o ljudi, i da zadovoljimo osnovnu potrebu, a to je da nabavimo televizor... Dogovorio sam sa bratom iz Srbije da pošalje, kakav takav, samo da može heklanje na njega , o daljinskom ne sanjajte. Stiže sutra autobusom, preko mog čovjeka od povjerenja. Iako ja mislim da nije vrijedno gledanja poslije Riste Đoge. Snađite se za antenu.

Danima sam njuškao sa bratom po smetljištima, minskim poljima... Dok nam ključ 13 nije našao antenu u drugom naselju, televizor je stajao kao osuđenik, a onda...

Ja i brat smo bili zaduženi za okretanje, što je pored živog dida i ćaće sa posljedicama ranjavanja bila itekakva počast.
-Momci idite na balkon, i nosajte, a mi ćemo vikati...
Nosali mi k'o litiju, tamo amo , kad...
-OPOPOPOPOPOP, USPORI USPORI, K'O DA MALO IMA, VRATI POLAKO, POLAAAAAAKO, POLAKJEBOTBOGMAJKU!
Paf, nestade struje, i vanjskog svijetla, otrese brat sa balkona, jeknu k'o ovca...
A JEBEM TI SUNCE I RESTRIKCIJE I STRUJU I TESLU U TRI PIČKE MATERINE PA ŠTA JE OVO DA SE DVA SATA NE MOGU SASTAVITI NORMALNO, JE L' DOBRO MALI?
-Jeste, samo ruku slomio, i ugruvao se.
-Dobro , vodi ga Čedi Kostolomcu nek namješta, a ti se vrati da namještaš kad dođe struja.

Došla struja, antenu smo postavili na šipku od tri metra, opet ja na balkon...
-OPOPOPOP, EVO NEČEGA, VRATI VRATI, OPOPOP, DOBRAAAA! KURAC DOBRA, OVO BALIJSKI, PRODUŽUJ ANTENU, NAŠA MORA BITI IZNAD.

Gurno sam u onu šipku šprulju za trešenje šljiva, sad je do riblje kosti bilo nepunih desetak metara, nosim ja nju , nosi ona mene, nikud upraviti sa njom, ruke bole kako nisu poslije najboljeg drkačkog maratona. Previja se na sve strane, ne može se ustabiliti, drži ne daj...
-Dide, komšija Mitar, kaže da ima dva kanala, znam da si u svađi oko međe, ali moraš ispregovarati da stavimo antenu na njegovu kuću, ovako više ne vrijedi.

Nakon dugih pregovora i litra rakije, dogovorili smo da se postavi antena, međa je ostala netaknuta, što je smatrano izuzetnim uspjehom...
-Ženo, umoran sam od pregovora i namještanja antene a sad mi kreće „Cvrčak na sat“, ponesi mi onu kištru pive da spustim plugove da idem u pičku materinu, više me ništa ne pitajte, samo sakrijete oružje,oni ajforci odaju ako pripucamo opkoliće me pjanog pa zaplijeniti. Natopiću se k'o urmašice.