Prednji bandaš od ponike, zakucan na čardak.
Živa istina mrljo!!! Svi smo mi imali takav koš! Meni i dalje stoji ispred kuće na šupi, tabla sklepana od nekih daski sa čvorovima, obruč od kante, ali tu su padali najjači basketi!
Ma jašta, jebote uđeš u dvokorak , ovjeriš glavom stub kad te stariji konj gurne , pola partije tumaraš po terenu, dok ti se vrati slika, pa te pošalju po vodu ako promašiš zicer, i budeš srećan ako u narednih mjesec opet poigraš, svaki put krvi do koljena, danas ako nisu od glave do pete u and 1 neće igraju, zamotaani ko žene iz Avganistana u neke znojnice, steznjake piček materine
I kažu postala nam loša košarka, pa kako neće jbt! Nema više toga brate, sad svi u full opremi i glume NBA igrače, takneš ih malo, gledaju te mrko i traže faul, jebali ih Ameri da ih jebali! Ništa bre dok ti ne popiješ lakat u zube da ti prokrvave obje usne i daš koš bre!!! Nema boljeg osjećaja, ide se na koš a ne na faul!
Puče me emocija, raspisah se lolololo
+, na takvim su se koševima rađali šampioni, a ne ko danas, gumirai tereni, staklene table, pičke materine, mame vode djecu na treninge, psuju trenerima majku jer zanju bolje od njih kosarku, a trener je kriv sto njen retaridrani sin ima procenat šuta ko djelimično obrano mlijeko 2.8 %, i nikad mu nije palo na pamet da uzme loptu mimo treninga i podigne makar na tri %, mama mu je rekla da dobro igra i da se ne znoji, ozebšće, oda menageri, dobro mi ne gubimo i od Islanda, +++