
Nekada zanimacija na ovim prostorima vezivana isključivo za dalmatince, boćanje se masovnim egzodusom devedesetih proširilo na krajišnike u globalu pa i na deo domaćeg srpskog življa. U pitanju je veoma strastven sport, pravi mediteranski, u stvari toliko strastven da je bez one trojice iz naslova često nemoguće partiju privesti kraju bez žrtava ili barem razbijenih glava.
Ovih dana, na novim terenima u Šimanovcima izgrađenim po evropskim standardima...
- Ušla!
- Nemoj srat', vidiš da nije ni na po' metera!
- To odakle ti gledaš, stani ođka pa ćeš viđet'.
- Ma nije ni blizu, evo vidim ja odavle.
- Daj šipku da vidimo ka ljudi.
- Evo ti šipke nabi' je u gujscu, golim okom vidim da je ušla.
- Šipka kaže da nije, evo ti ga na!
- A šta je držiš ka muštiklu, daj Miletu, on je bio đometar u opštini.
- Čekajte ljudi božji da vidim... ne, nije ušla.
- Šeno si je Mile vidio sam, bar dva milimetera.
- Ma nisam, prislonuo sam je ka perce.
- Iserem ti se na perjan jastuk, ti si LOPOV! Isti ti je govnar i ćaća bio, mome đedu po' metera bašče zakino za pršut što mu dade avetni Stevo, na uklin je narodu bio sve dok nije crka'!
- Ćaću da mi ne diraš da sad ne bi ovu flašu omirisa', JEŠČUO?
- Sa'ćeš ti omirisat' nešto drugo, puštite me ljudi da ga pocijepam!
- Šta se ovde radi gospodo?
- Ništa, pozorniče... malo se rekreiramo, eto.
- Može, samo tiše to tamo. Ne mogu trista i jogurt da dojedem od vas, svršio bi dosad da mi motorola ima vibraciju.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
K'o da gvoš igraju :) +
Što sam pre gotivio da bacim boćanje sa Dalmošima uz neko domaće vino, tamo u kraju.
+++