Tanjir je predmet ravne povrsine,pretezno okruglog oblika kome je na Balkanu prvobitna namjera bila da se iz njega doruckuje ruca ili vecera.Neki Balkanci su praktikovali iz njega jesti bez kasike i viljuske ali to je pitanje za drugu definiciju.
U ova tranziciono-recesiona vremena,tanjir sve cesce predstavlja predmet koji osvjezava tuzna i nostalgicna sjecanja na carsko krkanje kod kuce,u firmi,na rodjendanima,slavama i nevjerovatno vam stvori meso u mislima.Gotovo momentalno.Posto je danas na tanjirima mesa na zalost sve manje i manje,tanjir predstavlja mjesto gdje se servira kupus,paradajz,rotkvica,luk salata tj.sve vise i vise se prekfalifikuje za vegeterijanska jela i kod vegeterijanaca i kod nevegeterijanaca cime celici snagu duh i zdravlje balkanskih naroda.Imamo ih za zlatnim linijama uz sami rub (poklon od tetke iz Paracina)zatim sa cvijecem nebeskoplave boje u sredini (kupljeno u NAMI 1983 i cuva se ko oko u glavi za svadbu ili slavu)te obicne male proste tanjire svih velicina boja i kvaliteta.Da ne bi stajali prazni na rafovima,njihova nova funkcija im je da postaju sjajno oruzje zena koje ih,ljute na svoje pijane muzeve,bacaju nemilosrdno(pogotovo ako su poklon njegove mame ili njegovih prijatelja).Cilj se cesto ne pogodi nikada jer su muzevi vjesti i sklanjaju se,ali tanjiri se razbiju gotovo uvijek.Zato su na cijeni plehani tanjiri kojima zene mogu gadjati do mile volje i ponovo ih koristiti.Kada tanjir konacno ostari,najcesce iz njega jede kucni ljubimac u dvoristu.
