TNT
Ovo poznaje svaki sportski fanatik čija je radna etika puno izraženija nego talent koji posjeduje. Disciplina, rad i klupa. Vječita klupa. Treniram - ne igram - treniram. I tako u začarani krug u potrazi za začaranim kruhom koji non stop izmiče.
Svaka okolina ima ovakve primjerke. Što je razina bliža prema beton ligama, to je i izostanak talenta vidljiviji. Ali primjerci ustraju. Naporan rad i stega se isplati. Kad ono - jokara.
(antitalent je skockan, fokusiran, finale Lige prvaka, kosa na mjestu, štucne i klupa)
- Evo Kristijana iz Mrduše Donje. Nijedna klupa nije ostala nepokorena.
- Ulazin ja u drugom poluvrimenu, trener me dozira, ima san blažu povredu.
(89 minuti, njegova ekipa gubi 3:0, Kristijano stoji zapet ko puška, ostala još jedna promjena, pojačavava zagrijavanje)
- Dolazi ovamo Kristijano.
- Zna san treneru da cijenite moje otvaranje prostora, kretanje bez lopte. A di je tabla?
- Kakva tabla?
- Pa da mi objasnite taktičke zamisli.
- Slušaj, Kristijano, cijenim ja tvoje otvaranje prostora kao i kretanje bez lopte. Balun je otiša kod onog nervoznog susjeda iza branke. Lažnim kretanjem ćeš odvući kera od baluna, a kako si smotan i kretat ćeš se bez lopte, ali doživotno, eunuhu jedan.