Prijava
  1.    

    Tupas mene

    Jedna od varijacija izraza vjerovatno prvobitnog „tuspas mene“ (u kojem se jasnije vidi značenje: „tu, ovdje, na ovom mjestu, ja sam spašen“), ali ova bez unutrašnjeg S kod mene u naselju bila je uobičajenija.
    Štaviše, postojalo je obostrano podozrenje, pa i antagonizam, između grupa klinčadije koje su koristile različite izraze (kako ovaj i druge vezane za igre i pravila u njima): „oni drugi“ su obavezno seljaci, nemači pojma i – nadasve – bezobraznici jedni nijedni. No, ta žargonska raslojenost i izdiferenciranost dječjih kasti je već druga priča.

    Ova fraza se koristi u igri žmire (tj. žmurke), kada igrač uspije da dođe do mjesta na kojem treba da se zapljune i tako se spasi (odakle i varijacija „pu, spas mene“), odnosno kad onaj koji žmiri (tj. žmuri) provali nekog od njih, i kaže: „Tupas Ivane“, „Tupas Žike, Pere, Laze“ itd.

    U širem smislu, može da označava nešto što ste obilježili kao svoje, jer ste do njega prvi stigli.

    – Zipa ribe za onim šankom, gle što me šmeka i vrti slamčicom po koktelu!
    – Matori, tupas mene, odbij. Nema ni pet minuta da sam joj, čekajući red za WC, izvrtio jezik u grlu.