U banani

Izraz „biti u banani“ nastao je u slengu nekih društvenih grupa (interesnih skupina)kao viša evolucijska stepenica izraza „banana država“.
Banana države nazvane su države južnoameričkog kontinenta koje su sredinom prošlog stoljeća grcale zbog prezaduženosti. Njihov dug prema inostranim institucijama bio je toliko velik da im je prijetio potpuni financijski krah. Budući da im je glavni izvozni proizvod bila upravo banana, dobile su pomalo podrugljiv, pomalo romantično simpatični naziv „banana države“.

Danas se svaka država koja se ne zna ponašati domaćinski, koja troši milijune (eura) na predizborne kampanje, na gradnju basnoslovno skupih objekata za jednokratnu upotrebu, na izradu skupih projekata koji se nikada neće realizirati, na plaćanje stranih stručnjaka koji su izradili master plan razvoja turizma (kada će plan zaživjeti – ne zna se!) i u njega inkorporirali sva znanja i saznanja o autohtonim vrijednostima (?), o autentičnim običajima, proizvodima, karakteristikama kraja i ljudi (kako oni to znaju, kako imaju sluha i njuha za autentičnu istrijansku maneštru? a postoje izvrsni domaći stručnjaci!!)… država koja se diči da joj je drugo ime „zemlja znanja“, a njen premijer (ni ministar prosvjete) ne zna koliki su troškovi studija… dakle, svaka se takva država danas kratko zove „banana država“.

A za njene stanovnike se kaže: VI STE, GOSPODO, U BANANI!

Izraz se proširio na sva područja ljudskih aktivnosti, na sve situacije koje mirišu na nerentabilnost, na uzaludnost, na glupost, jednom riječju na neizbježno kolabiranje sistema.