Neistina koja se ne saopštava u trenutku govora već uvija u ono što sagovornik želi čuti. Pažljivom slušatelju ili čitaču između redova nikada ne promiče zbog blage ironije koja je njen vjerni pratilac. Ali, zainteresovanima stvara još veću euforiju jer talas optimizma koji izaziva malo koga može ostaviti ravnodušnim. Ljudski je nadati se, čak i u ova mutna vremena.
- Gazda, danas još drugu ruku, sjutra krečenje. Sigurno završavamo do kraja mjeseca. Pa, jel' ako da nam nabaciš nešto para kao avans, čisto da se izvučemo do prvog?
- Naravno, nema problema. Samo vi radite, svega će bit'.
- Super, gazda, će da završimo i prije ako treba.
- Tako treba!
"ja tebe serdare a ti meni vojvodo" naglas, a u sebi obojica "zisto sam te sitan"... tako je to danas. hvala, kolege :)
bravo pani ! +