Poći nekome na slavu, i otvoriti ili nastaviti lanac međusobnog dolaženja na proslavu krsnog imena. Po pravilu se na slavu ne zove, pa može da dođe ko oće, i prosjaku su vrata otvorena, o prijateljima da se ne priča. Međutim, stvoren je problem i oko ovoga. Naime, neko plićeg džepa često ne pođe kod nekoga, da ga ne bi zadužio. Po pravilu će gazda ako sam pođe zadužiti samo domaćina koji prvi slavi. Ako pođe čitava porodica, isto može očekivati i od njih. Ovo se zapostavlja ako nam je domaćin neko drag, koga bismo željeli da vidimo i u našoj kući.
Ovo danas osamnaesti? Sjutra Nikoljdan?
- Aha.
Idemo li kod Miloševića?
- Idem sam. Neću da mi za Jovandan petoro uprca odjednom, da nemam đe da ih smjestim. Idemo kod Mirka, on se tek oženio, nema đecu, dvoje i nekako, može.
Tako je +++