
Ono sto bi trebalo da osecas prema drugarici iz klupe koja te je, bez blama, u trecem osnovne tuzila uciteljici da ne znas tablicu mnozenja. I sledecih petnaest godina te podsecala na svoju ulogu u tome sto si sada odlican student na fakultetu tehnickih nauka.
Iako si se u tom trenutku nosio mislju da je nosis na dusi celog zivota.
Кад те отаџбина позове да јој вратиш за све што је уложила у тебе, а ти јој покажеш средњи прст.
Можда није политички али је морално коректно.
To je ono što se oseća u trenutku neočekivanog obrta koji bezizlaznoj situaciji odškrine vrata, nerešivom problemu ponudi šansu za razmatranje i teškoj situaciji oslonac za rešenje.
U prvom trenutku se nenandani obrt doživi kao sreća jer čovek usled težine tereta povije leđa i sagne glavu.
Kasnije, kad ta navala lepih emocija prođe, neko pomisli da to i nije slučajno.
Nije.
Treba biti zahvalan.
- Je ponekada i kliknuti čoveku na googlove oglase.
Mislite i na to.
Najčešće se dešava dok se voziš u GSP-u i dok si prinuđen da slušaš kako lik prepričava svoje jebačke priče drugom liku, dok se svi groze od njegovih čireva od kojih se jedva vide oči.
Pravi oblik zahvalnosti se odigrava u tim trenucima dok se zahvaljuješ Bogu jer nisi retard kao ta osoba.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.