Naročito oni koji ciganima nikad u životu nisu prismrdeli. :)
Pre nedelju dana, išao ja s burazerom nešto do grada (do tog dana i on je sve kao nešto branio cigane i moralisao), i seli mi u autobus. Posle par stanica, uđoše neki cigani s malom decom. Dva ciganina koja drže po jedno dete u naručju i još dvojica. Neka dvojica ispred nas im ustanu da sednu, pošto su je l' te, s decom. Ovi ni hvala ne rekoše. Onda se začu neopevani VONj. Onda jedan od one dvojice što su stajali izvadi neku zgužvanu maramicu iz džepa, natopljenu nekim lojem i počne da briše ćelavu glavu od onog što je sedeo s detetom u naručju. Briše mu malo ćelu, pa malo vrat, neka smradina se oseća, pa malo-malo, počne i sebe da briše onom štrokavom maramicom po nosu, da skida neki loj. Mi smo sedeli iza. Popizdeh kad je uzeo da presavija onu maramicu iznad mene, totalno kao da ne postojim.
Pu!