Ja sam rastao u sredini gde Cigana ima možda više nego igde u Evropi i dosta sam upoznao njihov način života. Ne mrze samo Srbi Cigane. Ne vole ih nigde u svetu. Zbog toga su morali odvajkada da se seljakaju i da žive kao nomadski narod. To im je u genima i oni ne mogu da vode normalan život (svaka čast izuzecima, ima ih i normalnih, evo, npr. Rom mi je bio jedan od najboljih drugova u OŠ).
Dakle, ne mogu normalno da žive baš zato što im je u genima da budu nomadi i da žive po kutijama i kontejnerima. Pre izvesnog vremena su negde morali da sravne sa zemljom neku mini-karton-mahalu i investitor je Romima poklonio neke stanove, skroz fer i pošteno. Je l' znate šta su uradili? Digli parket, skinuli vrata i prozore, skinuli bojlere i sve to đuture prodali, a umesto vrata i prozora stavili neke daske.
Oni se žale kako niko neće da ih zaposli. Ima izuzetaka, ali 90% Cigana hoće leba bez motike i, čak i kad im daš nešto da rade, ne možeš bičem da ih pokreneš, jer su neverovatni zabušanti. Opet kažem, ima izuzetaka, ali je činjenica da niko neće da ih angažuje da rade zato što ne bi imao nikakvu korist. Tražili bi pare, a posao bi ostao neurađen. Čak su ponekad i bezobrazni. Jednom došla Ciganka kod moje babe da izvuče neku kintu. Zdrava, mlada, prava, dovukla dete i moli za pare. Moja baba joj kaže: ''ok, evo možeš prozore da mi opereš''. I dobro bi joj platila, ali je Ciganka odmah počela da kuka kako nema pare, a nema čime decu da hrani i nije htela da prione na posao.
I sami viđate svuda gomilu mladih Ciganki koje sede na ulici na betonu sa decom i mole za pare.
Ja kapiram da neko treba da udelim kintu kad je star, ili je invalid ili je ulični svirač i tako to, ali za ovakav vid bezobrazluka nemam apsolutno nikakvo razumevanje.
Cigani su sami sebi stvorili reputaciju.