Žrtve modernizacije

Vrlo specifična skupina ljudi, rođena 60-ih pa i 70-ih godina prošlog vijeka.
Mnogi od nas imaju (ili će imati) nekog kolegu koji pripada ovoj grupi ljudi, koji su imali tu sreću da ih nakon završenog školovanja i zapošljavanja zakače revolucionarne promjene sistema: kompjuterizacija firmi, pojava interneta i njegovo masovno korištenje, digitalizacija svih vrsta podataka i slično. Prepoznatljivi su po tome što na sve vidove novotarija gledaju s određenom dozom podozrenja jer se to, zaboga, u njihovo vrijeme radilo drugačije, a ako bi im neko mlađi pokušao da pojasni kako se određena novina primjenjuje u praksi - drže se one narodne "Star se konj ne uči jahati".

Ruku na srce, nije im nimalo lako. A kako bi i bilo?! Školuješ se skoro dvadeset godina, sve savladaš, počneš da radiš kako si i naučio, kad ono - prc, ajmo sad ovako! Uzmimo za primjer jednog geometra. Kako čovjeku koji premjer zemljišta godinama radi pomoću pantljike, nivelira, teodolita i računanjem presjeka, objasniti da sad sve to radi pomoću digitalne totalne stanice? Teško, brajko moj...

- Veljo, jel mogu s tobom? Pješak sam, auto mi kod majstora pa ako nije problem da me povezeš, naravno ako ideš kući.
- A što ne bi mog'o, kolega? Idem kući, samo moram navratiti u video-klub da vratim ove porniće i da uzmem nove, to ti je cirka 5 minuta zadržavanja.
- Nije problem... Ček' ček', porniće? Zar ti ne reče da si uveo internet prije nekih dvadesetak dana?
- Jesam.
- Pa što trošiš pare na iznajmljivanje filmova kad sve to možeš naći na internetu?
- Zato što onaj internet kurcu ne valja, eto zašto! CD je zakon, pustiš sebi šta 'oćeš i aj' zdravo... Na onom sranju samo mi neke babe izbacuje, jebali ih njihovi sajtovi da ih jebali.
- A šta si to gledao majke ti?
- Kont'o da gledam seks s maturantkinjama, mlado meso ovo - ono. Krenem da ukucam - izbaci mi neke mature! Koji će mi moj babe?! To imam i kod kuće...