Period od jedne do druge nove godine, evrovizije, slave, godišnjice nečije smrti, nečijeg rođendana, prvog maja, odlaska na more i sl.
365 dana, 365 prilika.
365 dana, 8760 sati.
365 dana, 525.600 minuta.
A zapanjujuće je kako se nakon svih tih 365 dana na pomenutim proslavama ili obilježavanjima dešavaju identične stvari, pričaju potpuno iste priče, doživljavaju skoro ista iskustva.
Jedino se dvije stvari sasvim sigurno promijene:
Mi smo stariji godinu dana, a tehnologija je uznapredovala bar za 20-30%, a sve ostalo je manje više isto.
Za novu godinu se obično ide na neku od ustaljenih lokacija sa ustaljenim društvom, napiju se svi i prvog januara mamuraju, na rođendan (ako ga slavite) pozovete manje više ekipu, prvog maja se roštilja na istim mjestima i pije isto pivo. Svugdje su isti ljudi i pričaju se iste priče, a na evroviziju Srbija Bosni uvijek da 12 poena i Grčka Kipru (i obratno), a mi jednako gledamo, smijemo se i komentarišemo.
Stvari koje "sjebu koncepciju" umjesto da budu neke revolucije u mišljenju, neki izlivi kreativnosti, neki prodori u nova prostranstva (sve možete shvatiti i metaforički) su najčešće ratovi, krize, zemljotresi, epidemije, i sve ostalo što ne valja.
A sve je to moglo biti i drugačije.
Čast izuzecima,
čast izuzecima,
čast izuzecima!
