
Deo muške odeće koji je štitio od zime. Bio je poznat stanovnicima dinarskog pojasa srednje Bosne i Crne Gore, posebno onima koji su živeli na visokim planinama. Devojke su plele po jedan, obavezno od čiste runske vune i nosile u miraz sa ostalom opremom- košuljama, rukavicama, čarapama. Šare su izvodile kao ćilim vijugama od raznobojnog vunenog pletiva na pet igala. Neke su plele uzduž, neke popreko, plele a nisu znale koliki treba. U Etnografskom muzeju u Beogradu nalaze se dva nakurnjaka. Prvi je dugačak 19 cm, oblika levka oivičenog otvora naboranog vunenom čipkom, kroz koju je provučena dvobojna uzica koja služi da se nakurnjak vezuje oko struka. Pleten od bele domaće vune, ukrašen crvenom, narandžastom, žutom, plavom i vunenom pređom u obliku horizontalnih pruga. Drugi primerak nalikuje na zmiju i otkupljen je u okolini Rožaja u Crnoj Gori.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.