Prijava
  1.    

    Ćevabžinice pored autobuskih stanica

    Azil za pse lutalice. Vecno konaciste. Ako nekad vidite nekog dzukca u precniku od kilometar oko stanice, videli ste ga sigurno poslednji put. Keretina je glavni sastojak menija svakog luksuznog objekta na autobuskoj stanici za prodaju jela od mesa. Pored keretine, u smesu se dodaje dosta luka, soje, vegete, bibera, soli, peska, pepela, piljevine, i cega sve jos, da musteriji utrne jezik, tako da ne oseca sta jede.
    Prilozi su posebna prica. Kecap se pravi tako sto se od kesice Polimarka specijalnom, nepoznatom tehnologijom dobije 27 litara svetlocrvene tecnosti, redje od vode. Senf je verovatno vosak iz usiju, majonez je domaci, naravno (jajca, ulje i isti taj "senf"). Pored toga, ima jos proslogodisnjeg kupusa, pretproslogodisnje zelene salate, tucane paprike, i opet soli, luka i bibera. I to je to. Za urnebes, pavlaku, paradajz, rusku salatu, tartar, nisu ni culi, mada i bolje sto nisu, ko zna kako bi pravili pavlaku.
    Lepinje su uvek "taze i sveze", koriste ih bacaci diska na atletskim mitinzima.

    Prodavacica: "Djole, sleper pregazi nekog Zucu u Karadjordjevoj, trci po meso, da ne stigne konkurencija pre tebe".