Svaki put kada odlučimo da nekoliko sati provedemo u zagrljaju računara pa kada uđemo u kuhinju uzimamo što više stvari da odnesemo u sobu, jer smo previše lijeni da se vraćamo šurnaest puta! I sve radimo brzinom munje da nas ne vide roditelji jer će da nam kenjaju kako jelo nije za sobu, kako postoji kuhinja/trpezarijaza to itd. Te tako izgledamo kao cigani samo nešto mutimo, motamo se oko kuhinje dok ne vidimo da je zrak čist i bježimo u sobu.
