Jako dugačka motka nasađena na isto tako jako visoku ali nešto deblju motku na čijem jednom kraju je kanta (kofa) za zahvatanje vode iz bunara, a na drugom protuteg od betonskih elemenata ili nekog drugog mareijala, a najčešće od drvenih trupaca od kojih je napravljen i sam đeram. Protutegove prave i na taj način što stare probušene kofe napune šljunkom.
Posle dugogodišnje upotrebe đeram počne strahovito da škripi jer zbog velike visine niko neće da se popne i podmaže osovinu na kojoj se đeram pomera.
A zbod zajebanog rimovanja retko ko hoće da povede pesmu : Škripi đeram, škripi đeram.... jer sledi : majci ti ućeram .....
Čest motiv na slikama vojvođanskih slikara koji su svoje umetničko stvaralaštvo fokusirali na bivstvovanje po kolonijama. Danas u stvarnosti izuzetno je retka pojava i taj žal za korenima je baš zbog toga izvor te i takve umetničke inspiracije. Do pre sto godina služio kao izvor pijaće vode svim meštanima u Vojvodini koji su stanovali udaljeni više od sto metara od pijačnog trga, imao je funkciju nešto kao vodovod u starom Rimu.
Reč na slovo Đ u bukvarima.
- ...D kao deda, Đ kao đeram...
- Tata, šta je đeram?
- Ono na bunaru što stoji gore onako i onda to služi da... Đ kao đak, E kao ekser...