
Revolucionarni brend kraja 20-og veka. Bio je miljenik svakog "biznismena". Mobilni telefon sada već udružene korporacije Sony Ericsson je u periodu 1996-1998 bio stvar prstiža i moći. Naime, posle već nekoliko godina dobio je status "cigle", dok će saga o njemu živeti još dugo među njegovim bivšim vlasnicima.A sve zbog autonomije baterije ovog mališana i dogodovština usled "jurenja štekera". Ujedno su i vlasnici kafana uvećali broj utičnica u svojim lokalima.
Kafana na Ibarskoj. Ulaze dva čoveka u odelima.
Konobar: Dobar dan, dobro došli izvolite.
Bisnismen: Mi bi smo samo kaficu, nego recite mi, jel imate neki sto do utičnice, samo da dopunim bateriju.
Konobar: O naravno, nema problema, evo baš sada kreću ona dva gospodina,i oni su dopunjavali, pa možete na njihovo mesto.
Biznismen: O, hvala vam, nećemo mi dugo, samo do "dve crtice".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
:-))) A jeste to bila fora...pa kad zazvoni, cela kafana ućuti!
"sto do utičnice"-biser....;)))))))+
A imali su i prikljucak za antenu!
за ериксона +
Ma sviranje kurcu.ja sam imao Nokiju 1610.To je bio telefon,bre!Baterija mu je trajala cak tri sata i to ako te niko ne zove....
+++++++++++