Grobljanska dumčina. Najsporiji pravac u metal muzici. Ukoliko si bubnjar u ovakvom bendu, drmneš jednom po dobošu, odeš u park sevneš pola gajbe "Meraka" i ispurnjaš celu paklu krdže, vratiš se posle 45 minuta gruneš po čineli, a vokal i dalje ispušta onaj isti grol sa početka pesme, mešavinu besa i očaja, kao da je zatekao kevu u dogistalj pozi sa Jehovinim svedokom koji je pri pamprčenju davi kravatom i recituje molitvu.
Valja i za stond na nekoj gajbi. Pesme traju i po pola sata, pa ne morate onako navareni svaki čas da čačkate po sistemskim fajlovima i Kasperski antvirusu pokušavajući da opet pustite muziku.
Ia'm tri keta, bani već u sedam kod Krleta. Nagruvaj neku dumčinu na uzbu.
-Žemo Mrtva snaša?
Mojne Brajd brate, mnogo brzo. Mornful Kongregejšn.
-Žemo, brate. Grobljaja do jaja.