10 godina od završetka srednje škole je dovoljno vremena da se pokaže koje su ribe bile škart, a koje su bile i ostale prva liga. Kod nekih momaka su prvi znaci ćelavosti već odavno uzeli maha, a već se da primetiti ko je na pragu da postane pravi čovek, a ko je ostao klošar. Takođe se primeđuje da su klošari ostali oni koji su bili glavne face u školi i više im ne pale isti fazoni kod vršnjakinja, jer je dobar deo istih odavno prerastao fazu šiparice. Još uvek se pamte i prepričavaju fore sa časova, svi pokušavaju da na trenutak ožive staru neozbiljnost, ali kako kad neki već imaju i malu decu i više se ne grebu od ćaleta i keve za burek i cigare?
Posle 20 godina je broj ljudi na godišnjici već drastično opao. Ako se posle 10 godina za nekoga i dalje moglo reći da je mladić ili devojka, sada to više nije slučaj, premda još uvek ima mladolikih. Neki su se dovezli skupim kolima, a neki u autobusu u kome duva promaja i pritom ne mogu dugo da ostanu, jer ih kod kuće čeka cepanje drva i pranje veša.
Posle 30 godina se neki već hvale kako su im deca svoji ljudi i kako su pozavršavali fakultete. Teško je videti lice bez dubokih bora, a većina razrednih starešina sada opravdava časove na nebu.
Na narednim proslavama se, ukoliko se uopšte organizuju, mala grupica baka i deka sjati u kafani da popriča o vršnjacima od kojih neki već dugo mirišu ljiljane odozdo, kao i o unucima, i skoro niko se više ne seća svojih provala iz đačkih klupa. Tek poneko osveži sećanje vađenjem požutele fotografije.
Sansa,koja dodje na svakih pet godina,da to vece kresnes nekog za koga bi ranije morao da se mucis godinama.
Jubilej, kojem u početku (čitaj:desetogodišnjica), prisustvuju isključivo neudate pripadnice lepšeg pola, jer udate muževi nisu pustili da dođu. Kasnije dolaze isključivo udate jer su ih muževi poslali. Svi muškarci dolaze, bez obzira na bračni status, jer šta može da bude razlog da se preskoči pijanka?
Prilika za velika razočarenja... Kad god odem razočaram se i shvatim da su se moji drugovi toliko ugojili i oćelavili, da uopšte ne mogu da me prepoznaju....(acording to: Moj ćale...)
To je neka fešta koja pada uvijek usred ispitnog roka.
-Šta 15 godina mature? Kud sad kad imam ispit!
Događaj na kojem svako od prisutnih u sebi samouvereno donese zaključak kako su svi ostali zapravo mnogo više ostarili od njega, a ujedno je i prilika da se ljudi okupe da vide kako se staro društvo "raspada".
Slavi se svake decenije ilitiga svakih deset godina od velike mature, kada smo ušli u svijet odraslih (kako ko). Okuplja se stara srednjoškolska garda poslije puno godina da podijele razna životna iskustva, da prepričavaju koliko je ko uspio u životu itd., a ima i slučajeva da dođe radi reda, da bi se popila koja piva itd... Pošto se slavi svakih deset godina svaka sljedeća proslava varira od prethodne.
:Okupila se raja iz svih krajeva svijeta, naravno najviše ih je ostalo "zarobljeno" ovdje, izljubili se, izgrlili, rekli koju riječ, i sad diskutuju gdje će kako će: (isti scenario pred svaku godišnjicu)
10 godina mature
- E gdje bi mogli ići?
- Ajmo u kafanu "kod Zore", čujem tamo dobra klopa, radi do zore, možemo ostati koliko hoćemo...20 godina
- E gdje ćemo ići?
- Ajmo "kod Zore", dobro smo se proveli prošli put, čujem sad ima muzika uživo...30 godina
- E gdje ćemo sada?
- Ajmo "kod Zore", čujem snizila cijene, sve povoljno, ima i roštilj, prasetina, jagnjetina, šta god poželite...40 godina
- Gdje idemo?
- Ajmo "kod Zore", imaju onu mekanu hranu, lagana muzika, onako lijep lokalčić...50 godina
- Gdje bi mogli otići?
- Hmmmm.... E mogli bi "kod Zore", tamo nikad nismo bili...
