
Atmosfera koja se stvori kada na nekoj svirci dođe malo ljudi.
Proljeće godine 2010-e.Četvrtak veče,konačno i u moj grad dolazi kultni bend Pero Deformero .Ali ubrzo svi shvataju da će svirka blago rečeno slabo posećena.Naime u desnoj sali kluba Magic(koja inače može primiti 300 ljudi)došlo je samo 20-25 ljudi Konačno ulaze i članovi benda,ali sasvim opušteno primaju slabu posjetu:
Gitarista:Dobro veče,molim vas za strpljenje,sad će pjevač.Naime ima problema obezbeđenje sa publikom takoda će malo trebati više vremena da prođe do bine.
Poslije nekoliko minuta dolazi i pjevač Goran na binu i opušteno započe razgovor sa publikom:
-Dobro veče.Šta je ovo kod vas?Jedva sam prošao od publike.He he,šala mala.Nema veze,ovako je bilo i na našoj prvoj svirci,možda je čak i manje bilo ljudi,tad nas je bilo negdje desetak računajući čistačiću i konobare.Nema veze,Volimo mi i ovako svirati,,opuštenije je.Stvorila se intimna atmosfera.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Takve su neretko najbolje svirke +
Vala baš Shermane
Carski!
da da da, toe to, htedoh da proverim ima li
++