Iz bogatog asortimana dživdžanizama primenjenih laži...
Ja sam tako jedna rišćanska duša koja ne pamti nikave uvrijede na svoj račun, ja sebe i ne poštujem, ja i ne postojim kao takav pa da me se može uvrijediti, moja je duša prozračna i pamti samo lijepe detalje i kako sam išo po badjnjak sa djedom, nema zle primisli u srcu mome, ne pamtim ja tu tvoju zlobu meni nanetu, ako i pamtim, opraštam ti, mene je Dostojevski pravio po obličju svojemu čista je ta duša neiskvarena, ližu je zli jezici ko lizalicu a ona neoskvrnuta ostaje: njiovi jezici se izližu, lizalica, odnosno duša, jok.
- E da, da ti vratim onih iljadu dinara...
- Kojih iljadu - dobro si se setio stipso a ovamo kupuješ limenke, nećeš da piješ dva litra, izigravaš nešto, sad ti imaš prefinjen ukus jebalo tutku - ma to sam ja i zaboravio...- A ovo je onaj što ste ga ubacivali u kontejner na odmoru velikom?
- Pa jeste, mislim nije, mislim sam se ubacivao, misim kao deca smo se igrali, jebote aj ćuti koji si ti majmun ne verujem.
- Ma nema veze pusti dečka, ja sam to i zaboravio. ...- Kako se bre ne sećaš, Kopaonik 2006, Filozofijada, ti i ja u sobi sami, na radiju Ana Nikolić, Januar, nismo tad baš puno filozofirali... za razliku od danas...
- A da... sad se sećam, ja sam to i zaboravila...
- Kurac si moj ti zaboravila.