Prijava
  1.    

    Ja sam za jebanje

    Gnevna konstatacija onoga trenuka kada shvatimo da smo namagarčeni zato što dozvoljavamo sebi da imamo posla sa budalama, ili kada zaključimo da smo sami krivi za neko sranje, jer pustamo nekog bota da obavlja naše poslove. Ekvivalent sa „tako mi i treba“.

    -Koji smrad onaj Dime, 'ladno mi nije juče uzeo potpis od profesora?
    -Što, bre?!
    -Ma, ja ga pitao, je l ' će da dolazi ujutru i meni da uzme, on kao „da, da sigurno dolazim“. Posle mi javlja „e, brate nisam mogao da ustanem, izvini, pičke materine...“.
    U 'sta ga jebem! Sad ima da jurim ovog po faksu. Ma, ja sam za jebanje! Koji kurac njemu verujem, on batalio faks još u decembru!

    ---

    -Znaš da je onaj lopov Bugarin uz'o onom mom telcu šesto kinte za dve litre benzina?
    -Ma, šta kažeš?!
    -Psov'o sam, mamu li mu jebem glupu, kako da ga zajebe tako!
    Al', nije dete krivo, nego sam ja za jebanje. Treb'o sam ja da odem pa kad mi kaže šesto, d'uzmem onu flašu pa da mu je u čmar nabijem, pa guraj, guraj dok mu oči ne ispadnu, jebem li mu sestru onu buđavu.

    ---

    -Je li, Mare, je l' stvarno Miljan uhvatio Natašu sinoć gde puši nekom liku?!
    -Ma, da bre. Brate, dva sata tamo onom ludom Miljenku objašnjavam da treba da se smiri, da ne pravi gluposti, ko je jebe...on posle počeo još i mene da napada kao „svi ste isti, i ti si je jeb'o sigurno". Budala. Ma, ja sam za jebanje! Šta se koji moj mešam, pusti ludaka neka ubije kurvu, ko ga jebe glupoga, kad svi znaju za nju! Nego, sve hoću drugar da budem.