Prijava
  1.    

    Jasna

    Jasna je prototip žene iz osamdesetih godina, žene koju možemo da vidimo na slikama naših očeva dok su išli u srednju školu. Furala je dugu kosu kao lavlju grivu sa urađenim minivalom koja je kod mladih vojnika iz JNA izazivala podizanje glave prema nebu sa pomislima u glavi: "Oj, ženke!" Nosila je haljinu taman dužine kako treba - da izaziva, a ništa ne pokrije. Za razliku od Slađe, koja više onako seoski tip žene, džigerašice, Jasna se vodila drugim idealima. Ponosna žena, iz ugledne porodice hadžija, vlasnika najstarije zlatare u gradu, radeći preko studentskih zadruga se sama odškolovala i osamostalila. Hrabra, dovoljno ponosna a ne ohola, i sa sopstvenim stavom ona je žena borac, žena sa petljom. Taj trud joj se isplatio, pa se zaposlila u mjesnoj školi gdje je radila kao učiteljica.
    Jasna nije bila povodljiva žena niti se bacala u naručje prvom koji naiđe. Ne, bila je teško osvojiva, teža od crne zemlje. Imala je mnoge ponude, kako od kamiondžija koji su vozili šoder, tako i od kolega studenata, ali ona ih je odbijala od sise k'o ovca janjad, zato što je još od djetinjstva bila zaljubljena u svog starog druga iz njene varoši koji je kasnije postao poštar. Danima bi se potajno viđali po parkovima i kulama bezimenog grada, jer joj je otac branio da bude sa nižim staležom.
    Pod naletom napudranih šminkerica koje ganjaju vlasnike nabudženih automobila, žene kao što je Jasna sve više zamiru, te nestaju kao trag na pijesku pokraj mora...