Prijava
  1.    

    Jeb’o ti seljaka

    Najčešća uzrečica ljudi porijeklom sa sela i poljoprivredom kao osnovnim zanimanjem, prouzrokovana njegovim teškim socialno -ekonomskim položajem.

    Vele:„Lako ti je poznati seljaka crnih leđa , a bijeloga stomka“. Jeb’o mu ja mater i ko je smisli, jest mi bijel stomak a’l bijela mi je i pogača, čista, radnička.
    Eto, gledamo juče ja i Mileva na televiziji neku muzičku emisiju, gosti nekvi pjevači, neki čupo sav u crnini, a ovaj drugi se ušarenio ko da je na zbor krenuo. Nikad zapjevati, sve se nešto prepiru, malo- malo čupo njemu poviče da je seljak, ma đe seljak, nije sposoban kašike držati, a ne motiku, da mu stisnem ruku, otrg’o bi je ko špinjetak. Zapjevaše. Skiči onaj garonja k’o krmak pred klanje, ne mogu ja to slušati , došlo mi da zaigram „Čajevca s ramena“, a ono spadalo lijepo pjeva, samo, previše mi čekićanja u pjesmi, harmonika se i ne čuje, a niko mu i ne basira, nikako mi nije jasno što mu ovaj viče da je seljak.
    Mene samo političari izjednače sa ostalim narodom pred izbore. Eto lani poslali nam neku brašnu, nema dvae’s godina, veli:“Samo vi glasajte i dovešćemo vam struju i asfalt đe god oćete“. Ja ’nako kontam :“Ćeri draga, znaš ti na kakvoj je urvini Čedina kuća, pa tu švabo nemere banderu postaviti“, poslije nje dođe i Živko Šešelj, nosi prase pečeno, svrati nas pred prodavnicu ,kaže: „Daj ljudima dvije kištre pive i reci im da se ne zajebavaju u nedlju na izborima“. Jeb’o ti seljaka kad je tako naivan.
    Došo mi prije par dana i sin sa unukom Blagojem. Najurila ga žena, pije k’o brodski pod, popio i otakaz na pilani,budala , pa meni na glavu. Najavila se i ćerka iz Italije sa onim njenim Đankarlom i unučicom, fino, neka je porodica na okupu. Ostala taman jedna livada za pokupiti. Ama ljudi, da mi nije zet zakuno bi se da je Italijan peder, natracko onog zejtina na glavu sija se u livadi k’o patak, bacio dvoje vila a presamitio se k’o da je kroz badžu prop’o. Pokupili mi to nekako. Najaviše mi se i rođaci iz Austrije, u pičku materinu, valjalo bi nešto i priklati, sve mi se čini da će kozica Julka vrisniti. Ili ću ja, Julka ima plave oči. Dođoše i oni.
    A glupe ove djece u Evropi, svetu ti nedlju! Odveo ja unučicu Anastasiju u štalu, nikad krave nije vidila. Ja se okreno da nahranim Perovu, kad mala zakusila živo tele, vidila na crtanom. Dali joj to stranjsko ime, jadna Mileva je sto puta prekrstila dok je naučila.
    Sjedim ja tako, okrećem Julku, morad’o je priklati, samo ih gledam. Ovi stariji se nešto zajebavaju, a djeca povatala neke njihove naprave pa se igraju, jadni Blagojica za njima k’o kerče hoda, ne zna on tome ništa a i djeca se nešto izdvojila od njega, sav se snuždio, ko da je sva muka sa ovog mog vrnte prešla na njega. Pitam se jesu li oni tako srećni i u toj Evropskoj uniji il’ samo kad meni padnu na glavu pa se kurče? Odvedem ja Blagojicu malo kobiva da mi pomogne, obradovalo se dijete, samo nek’ nije samo. Vratili se mi da jedemo. Samo što smo počeli kad ona moja lujka meni:“Ćaća, ti mljackaš i kad vodu piješ.“ Znam ja da bi oni mene u svinjac pa da raznesu po bijelom svijetu imanje, za koje ja krv pišam četrdeset godina, al ćete još pričekati. Odjednom se djeca pokoškaše, veli ona mala Blagojici:“ Ne možeš se ti igrati sa nama, ti si seljak i smrdiš!“ Briznu Blagojica u plač, meni nešto zatitra pod bradom, došlo mi da najurim i ovu moju beštiju i ovog Nauljenog i malu prcu, u tri pičke materine, isto i oni misle meni, nego stariji pa omudrili. Izvedem Blagojicu napolje, izvadim iz džepa 100 maraka :“Na, i ne daj nikom ,ove su samo tvoje“. Sjednem ga na klupicu ,brišem mu suze, a on zgužvo one pare kaže: „Jebem ti seljaka, šta sam im ja kriv uvijek?“