Jedna stranica iz dnevnika Darka Šarića

13. 02. 2013. god.

Jebem ti i Veneciju, i njene smrdljive golubove, i trgove i slavonski hrast, pa šta je ovo? Umjesto da ko čovjek izađem na balkon, zapalim cigaretu i šmekam turistkinje kako defiluju Trgom svetog Marka, ja slušam cirkular. Pa pobjegao sam sa ušljivog Balkana da me to ne bi budilo, kad eto, dnevniče moj, i ovdje toga ima.

Možda je samo do mog mamurluka? Pogađaš, opet sam bio sa Megan Foks. Nisam, zajebi nju, naletjeh nedavno na čet na Vukajliji, baš ona mala Milica objavi fotografiju na kojoj se jasno vide ti, ti, ti nokti na prstima kod Megi, pa jebote, kao da sumpornom kiselinom pere ruke. Fuj! Tek tad to primjetih, ni najkvalitetnija koka me ne diže nakon toga. Elem, zapio sam se sa svojima, odemo na multi štap. Smori bilijar dva na dva, a i gdje neće smoriti kad Horheu trebam objašnjavati da se ne kaže mocarela nego MA-RTI-NELA, bruka me seljačina pred gospodom, zamisli, EJ, zamisli, kaže ti on meni: ''Odradi falš.'' Prokleta malograđanština!

Sutra krećem put Crne Gore, put krša kog ne viđah otkad sam kao mali na Lovćenu svečano zapalio svoju prvu plantažu, pustio suzu i zaputio se ka bijelom svijetu. Bijelom, ironije li sudbine. Sjećaš se, pričao sam ti o Crnoj Gori. Moja majka, šta više da ti pričam. A i realno, posao mi tamo sjajno ide. Ljudi na pozicijama su super za saradnju, imali su tračak pohlepe u sebi ali i to se dalo izbiti - pokazao sam im svoj bazen sa piranama. Malo su se crvenili, drhtali poput trijeznog crnca usred Moskve, oblivali se vlastitim znojem, i od tad moji računi decimalu ne promjeniše.

Završim sa poslićima dole i eto me nazad u Južnu Afriku, idem domu svome da vidim šta mi djeca rade. Mali me ne sluša ni ič, po cijeli dan ležinja u krevetu. Za nekog ko ne jebe, previše vremena provodi u krevetu. Dnevniče, da sam na njegovom mjestu, pa imao bi iglice za pikado, kalendar na zidu desno od kreveta, na zidu sa prednje strane bi imao kartu svijeta. Bacim iglicu, opa, Bogota, može. Sredio bi ćale sve, ali kakav, taj će uskoro tražiti i jednog Meksikanca da mu kapke podiže.

Odoh sada, čeka me helikopter, trebam stići na drugo poluvrijeme Real - Mančester. Ćao.