Ciganka koja za život zarađuje tako što prosi od vrata do vrata.

Žena koja se razumije u vradžbine i/ili posjeduje vidovnjačke sposobnosti a na koju se upućuje osoba koja se nalazi u teškoj situaciji za koju se sumnja da je nastala kao posljedica nekog uroka ili radi konsultacije sa dotičnom ako se upućena osoba nalazi pred nekim velikim izazovom u životu. Na sjednici povodom posjete toj ženi prisutne su samo osobe ženskog pola, a glavnu riječ vode one starije.

Nezavisno od toga da li se njeno ime zna ili ne, ona se u razgovoru pominje isključivo kao "jedna žena", a da cijela konverzacija poprimi dodatnu dozu misterije, o njoj se govori tiho, ponekad čak i šapatom, i sve to iza zaključanih vrata bez prisustva radoznale djece i starijih muškaraca koji bi takvu priču najvjerovatnije okarakterisali kao budalaštinu. Kako je tema prilično nepoznata većini, priča se u kratkim rečenicama, pa razgovor može da zvuči kao oni iz starijih domaćih filmova.

Kada se osoba kojoj se predlaže posjeta dotičnoj složi sa odlukom da treba zatražiti njene usluge, vrata se otključavaju, a prethodno se odlučuje ko će od prisutnih prikupiti informacije o tome gdje je poslovni prostor i koji je broj telefona te žene.