Kada se setimo stvari koje smo radili u mladosti,vecina nas se pita da li nam je to stvarno i trebalo?!?!?
-Da li sam stvarno trebao toliko da pijem i budem se po kanalima?!
-Da li sam trebala da izgubim nevinost s njim?!
-Da li sam stvarno trebao da razbijem njusku onom debilu sto mi je opsovao kevu?!
-Da li sam stvarno trebala da se jebem s onim matorim?!
-Da li sam stvarno trebao da ubijem komsijinog kera caletovom vazdusnom puskom?!
-Da li mi je stvarno trebalo da toliko bezim sa casova i padnem godinu?!
-Da li mi je stvarno trebalo da se toliko svadjam sa mamom?!
-Da li mi je stvarno trebalo da pocnem da pusim u 7. razredu?!
Naravno,u sadasnjim godinama i sa gomilom zivotnog iskustva odgovor je sledeci:"Ma jednom se zivi..."
A zakljucak je u vecini slucajeva :"Mladost - Ludost..."
Ali avaj:
Ko hoce nesto da ucini - nadje nacin.Ko nece nista da ucini - nadje opravdanje.
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.