Kad dva čovjeka razgovaraju koristiće se jezikom onog prostijeg.
Za razliku od intelektualnog usklađivanja, ova pojava ne dovodi do nerviranja i frustracija, već uglavnom proizvodi komičan efekat. Tako se često u razgovoru sa svojom babom zapanjimo kako smo vjerno u stanju da podražavamo njen govor i to u svakom pogledu - i intonacijom i izborom riječi i pravljenjem istih grešaka koje ona pravi... Što je najčudnije to u 90% slučajeva ne radimo da bismo se rugali, već je jednostavno taj priprosti govor zarazan, povuče nas samo od sebe.
