Zapravo početak muškog polnog organa. Zabuna nastaje kod urologa, u slučaju da je nesrećnik dobio upalu mokraćnih kanala ili sličnu boleštinu.
Doktor: I, koji deo Vas boli?
Nesrećnik: Kraj doktore?
( Doktor napipava )
Nesrećnik: Ne doktore, kažem, kraj.
Doktor: To je početak čoveče. Odatle ti niče ta prangija, zar nije logično?
Nesrećnik: Pitajte moju devojku da li je logično kad mi kaže da ga gurnem do kraja! A i kad mi ga safta, obično joj kažem da ga zahvati do kraja.
Početak je kada se ja rodim a kraja nema.
(Dete od 5 godina reklo verovali ili ne)
To je kvart, komsiluk, u kom se zivi, jedna ljubav, jos ako ste oduvek u toj sredini sve vas podseca na detinjstvo, igranje rata i te fore kad ste bili klinci. Samo vasa teritorija u kojoj se lepo osecate i koju niste spremni da date nikom niti da je napustite (bar ne u skorije vreme).
To je trenutak kada se glavni junak u filmu srecan krvav i izranavljen ljubi sa glavnom junakinjom.
Nema više "Odakle si?", "Gde živiš?". Nači, ako si urbani građanin republike Srbije, sleš - iz BG-a, moraš da imaš svoj KRAJ, inače bivaš ismevan kao bubuljičavi osnovac koji prvi put traži kondome sa trafike u koju više nikad neće kročiti. Gistro, mafiački i sagnute glave kroz kapuljaču, prodornog pogleda izgovoriš ime kraja uz jedan klim upućen sagovorniku (po mogućnosti repetiraš utoku da ispadneš još urbaniji i zajebaniji.) A ako ne znaš ime kraja, ako si pre nedelju dana došao iz Prčinjevaca i ostaješ kod babe dok ne nađeš stan, nikako, ali NIKAKO ne izmišljaj ime kraja! Reci "S Novog" i muk. Ujebeš li ovo, možeš lako postati žrtva urbanih starosedeoca koji će prepoznati tvoje šabanisanje i seljačku krv, te će s prvom štanglom nadohvat ruke da ti odrade fejslifting. Za dž.
-A ti?
-Medak III
-Uuuu, moskri. A ti Filipe?
-Ne znam.
-Š'a bre ne znaš?
-Pa kako se zove taj deo... Zvezdarnik?
-Koj' bre zvezdarnik, šabanine, ti mora si neki 'rvat pizda ti materina! Drž' ga, Kizo!
Potencijalni početak.
- Sine, da dođete ti i ona tvoja rospija sutra na ručak kod nas, otac ti ide u penziju.
- Doći ću sam.
- Što, gde je ona tvoja?
- Raskinuli smo. To jest, ona je raskinula sa mnom.
- Ju, pa kako odjednom?
- Ma, nemam pojma. Prodaje mi neke priče kako sam ja u posled...
- Ej, sinko, nema veze! Bitno da si skinuo tu bedu s vrata. Ima komšinica Mira ćeru, znaš kakvo je čeljade. Kuva, mesi, štrika, veze goblene, frezira u trećoj, a lepotica, nema je u selu! Vodiće te mama sutra kod njih da se upoznate. Ko zna, možda i zaživite!
U narodu se još koristi i za vreme, ali isto kao i u smislu "kraj štapa".
"On si je od kraj bio takav."
ili
"E, sinko tako si je od kraj vreme."
Dugme "kraj" ili "End". Najopasnije dugme na tastaturi i ako ga kojim slučajem pritisnete, ukazaće se mali ljubiljasti portal koji će vas prebaciti na kraj svijeta gdje gorile plešu tango, a apokalipse igraju pokera. Preventivno zaštićen magijom radi ljudske nespretnosti. Ako se kojim slučajem pritisne imate pet sekundi da pritisnete "ESC_Key" i zaustavite odbrojavanje, možda upali, ako nije kasno.
Na Meku je drugačija situacija, kada pritisnete dugme "END" kompjuter osjeti potrebu da obuče čizme, ubije svoga oca i vodi ljubav sa svojom majkom.
Još jedna napomena, kada pritisnete dugme "ALT" ukazaće vas se alternativni putevi za kraj svijeta.
Oskar Vajld : Mislim dakle END.
Džim Morison : This is the END, my only friend, END.