Prijava
  1.    

    Lepa si danas

    Kompliment sa skrivenim i podmuklim povratnim reakcijama. Zvuči možda čudno, ali treba ga u potpunosti izbegavati. Jer to kako ženska jedinka može da ga interpretira, to jedan Balkanac sa prosečnim mozgovnim mogućnostima ne može ni da zamisli.

    Vraćam se s posla. Dan je bio više nego smoren, obojen sivilom gradske svakodnevnice i skroz vredan zaborava. Ulazim u kuću i u sobi zatičem divan prizor. Sliku koja u momentu potire sve ono nebitno što mi u životu sjebava bitne stvari, sliku koja me u stilu rifreš-a osveži i prodrma, vrati mi samopouzdanje... Ugledam nju na krevetu. Ona leži, čita nešto. Ne primećuje me. Deluje tako bezbrižno i opušteno. Iritirajuće seksi. Miris njene kose je uveliko okupirao celu sobu i sa mojim tihim ulaskom počinje i mene da mami i pokorava. Baterija kreće da se puni. Počinju da se bude pastuvski instinkti u meni. Pogledom je odmah brzo skeniram - tesna majica nebitne boje i suknjica koje ima taman toliko da pokrije predeo gde se duge noge spajaju. Telo joj je tako zanosno, zrelo, puno plodova... A ja gladan i pao mi šećer. Sve se to dešava u par sekundi... Pogled mi se sužava, zenice šire, a noge počinju same da se kreću privučene magnetskom silom tog čudnog stvorenja. Polako joj prilazim praveći u glavi scenario divljeg odevnog razoružavanja moje male i još žešćeg seksualnog pohoda na nju.

    - Ćao malecka!
    - Oo, ćao! Stig'o si...
    Posle nekol'ko sekundi:
    - Lepa si danas.
    Umesto očekivane reakcije da joj izmamim osmeh ili barem "hvala", dobijam:
    - Kako to misliš?!
    - ?!?!?!
    - Šta je, šta me gledaš?! Lepa sam ti danas, je l'? A, juče i pre toga sam ti bila ružna...
    - Ma, ne! Taman posla! Ti srce znaš d...
    - E, daj pusti me! Juče sam pet puta isprobavala istu haljinu samo zbog tebe da vidiš kako mi stoji, koja inače jebeno mnogo košta i u kojoj čak i ja mislim da sam ekstra riba, a ti me nisi ni pogledao. Zbog fudbala, naravno...! A sad kad sam obukla ovo što je 5 godina staro, sad sam ti lepa. Znam ja šta je u pitanju. Doš'o čovek s posla i 'oće odma' da se omrsi. Kako da ne... Ajde, bolje idi u kupatilo i operi noge. Usmrde celu sobu...
    - (U sebi: Jao, mamicu li ti nadrndanu...!)

    Napuštam mesto dešavanja napujdan i povijenog repa. Moja baterija ostaje neispražnjena...